Zanimljive su, međutim, reakcije. Međugorčani kažu: Ne može Papa zabranit Gospi da se ukazuje. I nimalo ne griješe: nadnaravnome nitko ne može zapovijedati. Inače nije nadnaravno. Zaboravljaju pritom da je Papina funkcija održavanje reda u kršćanskoj vjeri. Katolik se mora sam sa sobom dogovoriti: ili će vjerovati u papinsku nepogrešivost i činjenicu da na njegovim plećima počiva RKC (Tu es Petrus) ili će se prikloniti njuejdžovskom tumaćenju kršćanstva.
Što se "obični katolici", a pogotovo međugorski kojima je tamošnji vjerski turizam itekako u interesu, ne sviđa mogućnost da Međugorje izgubi ma i mrvičak svetoga sjaja, nije nikakvo čudo. No da ih u tomu, pa makar i s onu stranu groba, podržava autoritet kao što je bio Živko Kustić, više je nego zanimljivo.
Činjenica je da je Gospa Međugorju donijela blagostanje. Otprilike kao što su ga kockarnice i klubovi donijeli Las Vegasu. Neće Papa ići džonom na to. No zanimljivo je relativiziranje vatikanske uloge, ne samo u tom pogledu: u svemu smo papskiji od pape.
Bit će napeto pratiti nastavak. Čekam objavu u Osservatore Romano - ovo što naši pogrešno prevedu i još pogrešnije prenesu neću ni čitati.
iz 2 razloga. Zbog novca i zbog vjere 
