miky0 wrote: ↑16 Mar 2017, 16:31
Ja
Ne ozbiljno, jeli mos molim te malo to pojasnit
OK.
Zamislimo normalni vremenski tok:
Napravija si posal. Naplatija ga (prvi koji me quota i kaže "a šta ako ga nisi naplatija?" dobiće trodnevni ban). Platija dobavljaču. Ono šta je ostalo se zove RUC. Taj RUC (razlika u cijeni) može biti čisti (čista trgovina) ili sa uslugom (npr. dobava i ugradnja dijela, komponente, varijabilne remenice, pizde strinine). Isto tako taj RUC može biti čista usluga (recimo ja, informatičke usluge, odvjetništvo, prostitucija itd.)
Od tog RUC-a poduzetnik plati sve što triba platiti, troškove, državu, ljudstvo itd.
Nakon šta plati porez (ne PDV, da se razumijemo) nego porez na dobit/dohodak ono šta ostane je njegovo. To se zove zarada. Zaradu može uzeti sebi, može dio unaprijediti posal dio uzeti sebi, a može sve reinvestirati (recimo knjigovođa kupi nova sokoćala, bagerist kupi novi bager). Nadam se da je dosad bilo sve jasno.
Ako nakon plaćanja poreza ne ostane ništa, sve pet.
Problem nastaje ako nakon plaćanja dobavljaču RUC nije dovoljan da pokrije sve ostalo. Pojasnimo: informatički dućan koji ima recimo gazdu i dva radnika je napravija taj mjesec 125.000 kn brutto prihoda (100.000 kn + PDV). Budući da radi sa maržom od 10% (jer takva je šugava djelatnost informatika, uostalom 7 godina pišem blog o tome i zašto sam se nakon 18 godina trgovine okanija ćorava posla) ima platiti dobavljačima (zaokružićemo) 90.000 kn + PDV = 112.500 kn. Dakle, tehnički gledajući, što bi naš mudri narod rekao "zaradio je" 12.500 kn (s PDV-om).
Može li on sa 12.500 kn RUC-a pokriti sve? Naravno da ne može i zato upada u...
...nenormalni vremenski tok gdje se prebaciva u cash flow mode:
Da, prihodi ipak postoje. Nisu dostatni za pokrivanje "hladnog pogona", ali kontinuirano pritiče nekakav novac. Prvo što se u takvim situacijama radi je korištenje standardne odgode plaćanja koju poduzetnik ima. 10-15-30 dana. Sve što je unutar valute je OK. Dakle, dolazi u situaciju da stare obaveze plaća novim poslovima (avansima i sl.). Drugim riječima živi od cash flow-a, protoka novca. Sve šta dođe trenutno mora negdje otići jer se pretvorio u sito koje pušta na sve strane.
U slučaju da je "velik" onda mrtvo hladno kaže "daj mi novu robu pa ću ti platiti staru". Vjeruj mi na riječ kad ti kažem: osobno sam čuo ovu rečenicu dosta puta. (Recimo, primjer ovoga ti je HGspot i Ve-mil, radija san sa obe firme, većih pančofara i kokošara odavno nije bilo na hrvatskoj gospodarskoj sceni. Ve-mil je za sobom zamalo povuka 4 firme, a HGspot je više puta umra i uskrsnija nego ne znan šta. To su ti dva najtipičnija primjera života od cash flow-a.)
Kao što vidimo, poduzetnik se lagano približava horizontu događaja kojeg kad prijeđe ide na put bez povratka - kako u svemiru u crnu rupu tako i u biznisu u pičku mile matere.
Ja ti sve ovo govorim seljačkim jezikom, međutim ugledne i uvažene kolege ekonomisti i preplaćeni menađeri imaju za ove situacije puno uglađenije termine: "plan kompanije je da se nađe financijska institucija koja će nas pratiti", "sredstvima te i te banke ćemo premostiti ovo razdoblje poslovanja".
Prava istina glasi: "u kurcu smo i dižemo kredit da izađemo iz kurca koji kad počnemo vraćati bićemo u još većem kurcu."
Zašto im banke daju kredite? Zato jer glupi narod misli da u bankama sjede uber bića koja sve znaju. U bankama također sjede budale koje se "pale" na velike brojeve. "On ima 10 miljuna kuna prometa, tu nema greške".
TDK MA-XG najbolja kazeta na svitu.