Stitch wrote: ↑09 Apr 2017, 11:25
Neću (ti) se ispričavati zato što branim hrvatski jezik.
Kao što se iz priloženoga vidi, čatanje, trolanje i spamanje ne mora se izražavati samo kroz smajliće i nesuvisle rečenice.

Potpuno smo skrenuli s teme pa ću se pokušati vratiti na ono što je Sunny započela ili bar pokušala započeti. Makar jednim primjerom.
Kad se govori o razlici između erotike i pornografije, već smo se svi složili da je razlika vrlo tanana, a danas ju je pogotovo teško uhvatiti. Mugen je dobro upozorila na činjenicu da treba paziti na vrijeme kad je nešto napisano. U doba kada je MIller objavljen kod nas, riječi kao 'pička', 'kurac' i 'jebati' uredno su se pisale samo prvim slovom i točkicama, a nedajbože da bi ih netko izgovorio na radiju ili televiziji. Danas više nijedna od tih riječi nije fora, uzima se pod normalno. S druge strane, nijedna riječ sama po sebi nije problematična, problematična je njezina uporaba. Isto se odnosi i na kombinaciju riječ odnosno na tekst, kao krajnji rezultat.
Zanimljivo, u vizualnnim umjetnostima čini se da su erotika i pornografija lakše razlučive, no to je već druga tema.
Evo mojega primjera. Nedavno sam, u očaju i u nedostatku boljega štiva, skinula s Knjigoteke tri romana Elizabeth Hoyt. Ono što je kod nas prevedeno, a napisala je ona cijelu seriju takozvanih "povijesnih romana". Šablona je stalno ista: kako spariti osobu iz višega društva s osobom koja pripada nižem društvenom sloju - vrijeme radnje polovica je 18. stoljeća, muškarac nije nužno iz redova višeg staleža, sve kroz prozirnu intrigu i začinjeno nekom tajnom koja se na kraju razotrkije. Nista valjda mislili da neće? No, da bi uopće netko čitao te knjige - osim kada se, kao ja, nađe bez ikakva štiva prije spavanja, otprilike nakon četvrtine ili trećine svakog romana počinju ljubavne scene. Vrlo eksplicitne i detaljne: ona širi noge ili joj ih on širi, on se zabija u nju ili se ona nabija na njega,jedno drugome izričito govore što žele da mu ono drugo učini, spolovila i pojedine erogene zone nazivaju se vrlo nemaštovitim izrazima, a i općenito su te scene poprilično nemaštovite. Pa sam ih ja uredno preskakala. Romani bi bez njih bili bar upola kraći, ali kako je autorica, kao što to u Americi biva, zaključila ugovor za roman od toliko i toliko stranica, treba na neki način ispuniti papirnatu bjelinu pa tako niže naizmjence malo intrige, a onda malo seksa. E,
to je za mene pornografija. I to loša.
Millerova erotika nije nimalo suptilna, ali Milleru nitko ne može poreći umjetničku žicu. Hoytica ne bi umjetnost prepoznala ni da je lupi po glavi.
Što ne znači da volim Millera, ali ne volim ni sve pisce. Pisali erotiku ili ne. Zapravo, nakon Apollinairea i Anaïs Nin ne sjećam se da sam pročitala išta dobro. Okej, išta što bi mi se svidjelo.