Trkeljaški kino-klub

[Riona]

Ma i ja sam pogledala, jasno, kad sam skužila da svi šutke gledaju i ne govore ništa o tome.

Malo sam šokirana najavom da je to komedija? Ono black and bloody sam prižmirila, valjda.
[Inače znam dečka koji sliči glumcu, i (isto) je malo "drukčiji od drugih". posebni efekt za mene]
Žao mi zeca! Izgledao je tako čisto i bijelo, kao da uopće nema prirodnih potreba.

[Riona]

Očito, bez pornića ništa. Tko je uopće pogledao film? Herbie jest sigurno jer ga je predložila, Zmaj se javio, Nukac isto, a i ja sam. Još netko? Hoćemo li razgovarati o tome što smo i kako vidjeli?

Misliš da će tu biti rasprave o pornićima?

[MmeTipfeler]

Misliš da će tu biti rasprave o pornićima?

Neće, ali će sigurno biti preporukâ.

Nego, što se ovog Revolvera tiče, priznajem da nigdje nisam uočila nikakvu naznaku da bi ovo mogla biti komedija. Možda je to nekakvo irsko poimanje.

Uglavnom, meni ovaj uradak nije nimalo filmičan: sve što je u tih pola sata ispripovijedano zapravo se moglo prenijeti i tekstualno, bez neke veće razlike. Osim scena u kojima ima "krvi do kolena", no meni su jednostavno bedaste - previše je krvavo da bi bilo impresivno. Govorim o tri scene: komadima kravljeg leša koji padaju na hrpu, okrvavljenoj dečkovoj zelenoj košulji i ubojstvu zeca. Samoubojstvo je u filmskome smislu nejasno prikazano: tek se iz dijaloga i policijske istrage zapravo doznaje da se žena ubila - scena u kojoj dečko zatvara vrata na vagonu ništa decidirano ne govori, a nejasna fleka koja promiče mimo prozora nipošto ne ukazuje na to da se žena bacila iz vlaka. Kako su kaplje krvi koje poslije klize niz staklo onamo dospjele, valjda bi trebalo ostati misterijom.

Ideja je valjda bila da se priča predoči kao dokumentarac, na to zapravo cijelo vrijeme i podsjeća, ali tu su u velikoj suprotnosti (u bolnici pa sve do dolaska vlaka) i ostatak filma.

Pitanje za milijun dolara: je li zec završio kao gulaš? To bi bio crni humor.

Glumce ne poznajem, a valjda i ne moram, ali fizički su likovi odbor odabrani - upravo tako da stvore dojam dokumentarca.

Mene je, priznajem, najviše zaintrigirala figurica majmuna koju mali stavlja do prozora: očito bi trebala imati nekakvu simboliku, ali je nikako ne mogu dokučiti.

[Zmaj021]

mme, brendana glisona moraš znat.. ono, moraš.

npr. the guard

što se tiče filma, u jednom trenutku me podsjetio na l'etranžera..

[MmeTipfeler]

mme, brendana glisona moraš znat.. ono, moraš.

npr. the guard

A eto, ne znam ga.

što se tiče filma, u jednom trenutku me podsjetio na l'etranžera..

U kojem trenutku? Mislim, ovo i Visconti, to je kao Bog i šeširdžija...

[Riona]

A eto, ne znam ga.


U kojem trenutku? Mislim, ovo i Visconti, to je kao Bog i šeširdžija...

Pa u onom, znas

Sent using T

[Zmaj021]

odnos prema smrti majke.. rekoh već - na tren.

mali je neki polu psiho, sudeć prema sućuti brendanu nije 1/1.

[MmeTipfeler]

odnos prema smrti majke.. rekoh već - na tren.

mali je neki polu psiho, sudeć prema sućuti brendanu nije 1/1.

Pa nije baš isto majčina smrt i majčino ubojstvo.

Mali je čisti sociopat, a Mersault je društveni otpadnik. Što baš i nije isto. Sam Camus negdje je napisao, komentirajući Stranca, kako bi, citiram po sjećanju, "svatko tko ne zaplače na majčinu pogrebu, u našemu društvu trebao zaslužiti smrtnu kaznu". U drugome dijelu romana Mersaulta pozivaju na odgovornost upravo zbog toga.

No, Mersault je općenito čudan lik. Tim sam više impresionirana, jer me ova rasprava potaknula da ponovo pogledam Viscontija, činjenicom da ga je utjelovio Mastroianni, kao iznimno seksualan lik, gotovo usporediv s Brandom u Tramvaju. Sreća pa Marie ne igra Sophia Loren.

Kad smo već kod Viscontija, ne, nije istina da je riječ po riječ prenio tekst Stranca na ekran, no prenio je dojam, raspoloženje. A to je bitno.

Nešto je slično ostvario i Welles u adaptaciji Procesa.

[haram]

Vau, Brendan Gleeson, Menelaj iz Troje i general iz Na rubu sutrašnjice

idem pogledat...

[haram]

...pogledao, drugi puta -mislim da svaki film treba pregledati barem dvaput da bi ga se stvarno dokučilo. Neke fraze nisam dobro čuo, neke sam možda krivo interpretirao, nisam puno tražio transkript filma, ali pokušat ću naći poantu.

...

Mene je, priznajem, najviše zaintrigirala figurica majmuna koju mali stavlja do prozora: očito bi trebala imati nekakvu simboliku, ali je nikako ne mogu dokučiti.

Možda simbolika kao: bila je to njegova igračka, imaginarni prijatelj, alter ego, jedina stvar koju je ponio iz doma koji je razorio, mali je krio svoje pravo ja ispod majmuniranja, htio je to poručiti nekome, i bio je zahvalan Donnelyju što je ovaj barem imao sluha za njega -ono pitanje o tome zašto nema visokih đokeja nije bilo slučajno postavljeno, kao niti dijalog o tome zašto roditelji češće ne usmrćuju svoju djecu, i čuđenje zašto to njegovi nisu učinili, i kako je usred koncentriranog metafizičkog monologa obratio pažnju na banalni detalj kao ovce na pašnjaku -bijeg od neugodne spoznaje koja mu se počela ukazivati, ili samo nemogućnost zadržavanja pažnje?
Nešto kako je to Robbie Williams opjevao:
Me and monkey
With a dream and a gun
Hoping my monkey
Don't point that gun at anyone
Me and monkey
Like Butch and the Sundance Kid
Trying to understand
Why he did what he did
Why he did what he did
...
How did I get mixed up with this fucking monkey anyhow?


I ta njegova iritantna i neprirodna veselost zapravo može biti onog tipa kao kad se Roary (John Savage) veselo pozdravlja sa slučajnim prolaznicima penjući se kroz neboder do prozora s kojeg će se baciti, u filmu "Inside Moves" (ponegdje nazivanog i kao "Max's Bar") Richarda Donnera (da, ONOG "Smrtonosno Oružje" Donnera).

odnos prema smrti majke.. rekoh već - na tren.

mali je neki polu psiho, sudeć prema sućuti brendanu nije 1/1.

Ako neko nema šablonizirane društvene manire, niti emocionalnu inteligenciju, ne znači odmah da je psiho -psihopate su i te kako racionalno svjesne svega, ali ne reagiraju emotivno. Ništa ne znamo o tome kakav je tretman od majke imao, možda je bio i zanemarivan i zlostavljan, možda je samo trebalo više razgovarati s njime (očito mu je to falilo). Znao sam jedno baš takvo dijete (zapanjujuće bez manira i e.inteligencije). Ali zabrinjavajuć je onaj dio kako govori o ženi koja se bacila iz vlaka -ženi s kojom nije uspostavio kontakt kao s Donnelyjem, gotovo kao da mu je bila interesantna kao i eksplodirajuća krava... a opet, empatička reakcija na Donenlyjeve suze... i koliko razabirem riječi kad su ga izrešetali, kaže da nije htio pogoditi nikoga od njih (policajaca), i spominje nekog -vuka?
Donnely je mogao zeku i udomiti drugdje...

Ništa nije crno-bijelo, pogotovo kad su ljudski karakteri u pitanju.

[Šabović Adis]

Evo, deco, gledajte! Sad je i "oficijelno".

MOJ TATA





Zmajo ne mora...

[MmeTipfeler]

Šabo, majstore! Zbog ovoga ću morati uključiti nekakve zvučnike, a ne da sve gledam prije spavanja na tabletu.

[Šabović Adis]

Bez ovoga mi se ne javljaj:

[MmeTipfeler]

Čuj, ako ćeš mi već to kupiti, bacila sam oko i na jedan usisavač koji se može kontrolirati preko mobitela. Hoćeš link?

[Šabović Adis]

Čuj usisavač?! Đe služavka?

[MmeTipfeler]

Čuj usisavač?! Đe služavka?

Aaaaa. To ti je čudo tehnike: usisavač i služavka u jednom, a ti preko moba kontroliraš jel radi il ne radi.

I sad prestanimo čatati jer će na Stitch oboje zatući, a ja neću dobiti usisavač.

[haram]

Oho, ovo mi promaklo!
Pogledat ću idući mjesec, ovaj sam se već previše zaigrao s gigabajtima