Čitam stare vijesti tražeći informacije o poslovanju Instagrama pa naletjeh na naslove vezane uz prvu havariju prije dvije i pol godine. Moram dići temu da ih prokomentiram. Dakle,
Facebook, Instagram, and WhatsApp were down for more than two hours, kaže prvi
članak. A
drugi dodaje:
Facebook returns after its worst outage ever.
Majke ti mile, jesmo li to doista digli neviđenu frku zbog dva sata (!) nefunkcioniranja Zuckerbergove dječice? Dva sata?! Ili se ja loše toga sjećam pa mislim da je sranje mnogo dulje trajalo (odnosno da je bilo negdje u rangu ovog
posljednjeg) ili je svijet te 2019. bio nevjerojatno razmažen. Govorimo o internetu, zaboga. Ništa nije sto posto vremena onlajn, ni Google sa svojih milijun i pol servera.
Shit happens. Čak i najstroži, najčvršći standardi u čitavoj industriji računaju na godišnji gubitak od 30 do 45 minuta, jednostavno zato što povremeno morate ažurirati i restartirati sustav, što ide jako brzo, ali svejedno se nakupi, a kamoli da se dogodi neki kvar. Hardver koji toliko mnogo radi, a ovaj radi 24 sata na dan tjednima i mjesecima, mora se istrošiti. Zbog zamora materijala riknut će hard-disk, memorija, pa i procesor. Što je savršeno normalno. Biti oflajn jest loše za biznis i korisnike, ali takvo što ne može se izbjeći.
