Frane Tente - spomenik u Splitu

[miky0]

Frane Tente je bio 20godinji momak koji je 1948. platio glavom u Lepoglavi, jer je 10.04.1947. na vrh Marjana u Splitu postavio zastavu NDHa na mjestu kojem je visila jugoslovenska zastava.

Danas, gotovo 80 godina kasnije mladi politicar neke glupave i nebitne stranke iz Splita, Martin Pauk želi postaviti spomenik ovog ne bas bistrog momka.

https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/ma ... enti/55894

Ono sto me posebno iritira jesu komentari na fejsu ispod tog clanka.

A cudimo se srpskom cetnistvu u srbiji

[Stitch]

A cudimo se srpskom cetnistvu u srbiji

Uvijek je bilo ekstremista. I uvijek će ih biti. No naši su ekstremisti politički marginalizirani. Nemaju stranku u Saboru jer ne mogu prijeći izborni prag. Za razliku od toga, u srpskoj Skupštini radikali sjede od početka devedesetih. I uglavnom su prilično jaki.

[MmeTipfeler]

No naši su ekstremisti politički marginalizirani. Nemaju stranku u Saboru jer ne mogu prijeći izborni prag.

Imaju nekoliko strančica u Saboru, što će reći da su rasprčkani, ali to je već stvar mentaliteta.

Ne znam, međutim, je li Miky baš na to mislio, a ne vjerujem ni da će ovaj genijalac iz Splita uspjeti sa spomenikom. Doduše, nikad se ne zna.

Mene fascinira diskurs odnosno leksik: mladi hrvatski mučenik, montirani procesi, simbol totalitarnog zla, hrvatski se barjak vijori itd.

Nešti montiranog procesa! Je li nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji bilo zabranjeno mahati endehazijskim obilježjima? Jest. A dečki su pred sudom sigurno sve ponosno i priznali. Koji je kiki tu montirano?

[Stitch]

To ne znači da ga je trebalo mučiti i ubiti u Lepoglavi.

[MmeTipfeler]

To ne znači da ga je trebalo mučiti i ubiti u Lepoglavi.

Ni njega ni ikog drugog, slažem se, ali ni da mu treba podići spomenik.

[Stitch]

Nadovezao sam se na tvoje hvalospjeve o zakonima i sudstvu, ništa drugo. Daleko od toga da trebamo slaviti takve budalaše, no jugoslavenska povijest puna je sličnih primjera. Mnogima ni danas nije jasno da su nacionalizam i šovinizam različite stvari. S obje strane barikade, naravno. Vlasti su svaki oblik patriotizma proglašavale opasnim za "bratstvo i jedinstvo", a nacionalisti nisu shvaćali da ljubav prema svome nikako ne podrazumijeva mržnju prema tuđem. Nacionalizam u užem smislu može se izjednačiti s domoljubljem. Pozitivan je, nije negativan. Takvim postaje tek kada u jednadžbu uvedeš druge narode pa generalizacije, stereotipi i isključivost kojima opravdavaš određene političke ciljeve stvore zavist i antipatiju. Mahatma Gandhi govorio je da domoljublje nije ništa drugo nego čovjekoljublje. A bio je nacionalistički vođa. U Austro-Ugarskoj Monarhiji svi su narodi prošli kroz nacionalističku fazu - i svi su bili kozmopolitski orijentirani. U Zagreb su dolazili ljudi iz cijele Europe. I bili su lijepo prihvaćeni. Preporoda bez toga uopće ne bi bilo.

[MmeTipfeler]

Ti namjerno pogrešno čitaš? Ne znam gdje si vidio hvalospjeve. Rat je tek bio završio pa je ovaj postupak bio kao mahanje crvenom krpom biku pred nosom. Dečki ili ništa nisu mislili jer su ih pucali hormoni ili su se zavaravali da će vratiti Hrvatsku bez Jugoslavije. A teza nacionalizam = patriotizam neosnovana je pa ma koliko ti nadugo i naširoko o tome pisao.

[Stitch]

Nije neosnovana. Nacionalizam je mnogo više od patriotizma pa po prirodi stvari zahtijeva dublji i širi uvid. No nacionalizam u svojoj osnovi nije sadržavao konotacije koje mu danas pripisuju, to je odjek modernog doba. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, ključni dokument Francuske revolucije, govori o narodu i naciji kao vrhovnom kriteriju, a karakter joj je univerzalan, općeljudski. Drugi je par rukava što nacionalizam sadržava i opasnost; mogućnost da preraste u šovinizam, fašizam, totalitarizam... Sadržava međutim i prednosti o kojima nitko ne govori - to je katkad jedini način da se odupreš sveprisutnoj globalizaciji i kulturnoj asimilaciji.

[MmeTipfeler]

Nacija nije isto što i domovina. Nacionalizam se veže uz određenu etničku skupinu, a patriotizam uz zemlju ili zavičaj, sa svim njihovim kulturnim i civilizacijskim dostignućima. Zato nacionalizam tako lako i prelazi u ksenofobiju ili etnocentrizam, glavno mu je obilježje rod, porijeklo, krvno naslijeđe.

Slikovito rečeno: patriot stanuje u kući koju naziva domovinom, sa svim sustanarima i podstanarima, a nacionalist u jurti kamo ne dopušta pristup nikome tko ne pripada njegovoj "obitelji".

Nemoj zaboraviti da je stvaranje nacionalnih država usko povezano s oduzimanjem vlasti i skidanjem glava pripadnicima stoljetnih dinastija koje se baš nisu mogle dičiti nacionalnom "čistokrvnošću". Otuda pozitivan prizvuk što ga je nacionalizam imao u 18. i 19. stoljeću. No to je prošlost i promjenjivo je. Patriotizam nije promjenjiv.

[Šabović Adis]

Hm, kako je patriotizam opasan po bratstvo i jedinstvo? I kako se nacionalizam može izjednačiti s domoljubljem, a ne s patriotizmom?
I kako je to nacija vrhovni kriterij? Ono, ništa iznad nacije? Šta je nacizam?

[MmeTipfeler]

Hm, kako je patriotizam opasan po bratstvo i jedinstvo?

Pa nije opasan ako se ne ukopaš u ideju 'bratstva i jedinstva' i ni makac. Mislim, to je trebala biti nekakva kopija liberté, égalité, fraternité, samo što su slobodu izostavili, a jednakost preinačili u jedinstvo. Ono, slično zvuči.

Nacija je Blut und Boden. Domovina je pojam. Samo što je malo ljudi sposobno za apstraktno mišljenje pa im je ovo prvo bliže.

[miky0]

Ovaj ce dobiti spomenik

[MmeTipfeler]

Nazdravlje!

[Šabović Adis]

Pa nije opasan ako se ne ukopaš u ideju 'bratstva i jedinstva' i ni makac.

Mislim da ako je patriotizam opasan po bratsvo i jedinstvo onda mora da je i bratstvo i jedinstvo opasno po patriotizam. A nije, to mu ga dođe ona fejk dihotomija.
Mislim da bez bratstva i jedinstva ni patriotizma nema. Odnosno domoljublja.
Tek sad vidim šta sam napisao gore: trebalo je a ne patriotizam umjesto a ne s patriotizmom.

Mislim, to je trebala biti nekakva kopija liberté, égalité, fraternité, samo što su slobodu izostavili, a jednakost preinačili u jedinstvo. Ono, slično zvuči.

Pa u našem slučaju se radi valjda o bratstvu bratskih naroda. Koji su kao takvi i jednaki.
A sloboda emergira, odnosno temelji se na patriotizmu, koji se opet temelji na bratstvu i jedinstvu. Pa jel?

Nacija je Blut und Boden.

Ovo je problem! Nacija nije Blut und Boden, nije ni gen ni genetika. Ni po babu ni po stričevima. Veze s fizikom, hemijom i biologijom nema. Da ima ne bismo ni mogli govoriti o nekom nacionalnom opredjeljenju (nacionalnost bi bila hardwired, i nepromjenljiva!), koje je stvar izbora, opredjeljenja, zar ne? A ne bi moglo biti ni onih nacionalno neopredjeljenih. Nacija spada u društvene tvorevine, ne u prirodne.

Domovina je pojam. Samo što je malo ljudi sposobno za apstraktno mišljenje pa im je ovo prvo bliže.

Po meni, rekao domoljub rekao patriot, isto ti se hvata. E sad, ako ćemo domovinu/otadžbinu svodit na onu nacionalnog tipa a s njom i domoljube/patriote...ono, ne ponovilo se više nikad.

[Stitch]

Nacija nije isto što i domovina. Nacionalizam se veže uz određenu etničku skupinu, a patriotizam uz zemlju ili zavičaj, sa svim njihovim kulturnim i civilizacijskim dostignućima. Zato nacionalizam tako lako i prelazi u ksenofobiju ili etnocentrizam, glavno mu je obilježje rod, porijeklo, krvno naslijeđe.

Slikovito rečeno: patriot stanuje u kući koju naziva domovinom, sa svim sustanarima i podstanarima, a nacionalist u jurti kamo ne dopušta pristup nikome tko ne pripada njegovoj "obitelji".

Glupost. Ne stoji definicija da nacionalizam mora biti vezan uz "određenu etničku skupinu". Nacija proizlazi iz osjećaja zajedništva zasnovanog na jeziku, religiji, kulturi i povijesti. I to je trivijalno lako dokazati: na ovim prostorima živjeli su "Hrvati", "Dalmatinci", "Slaveni" - nazivi su varirali od pokrajinskih do općih - no dobro se znalo na koga misle naši humanisti i renesansni pisci. Od Drave i Save na sjeveru do Jadranskoga mora, to je područje na kojem je živio hrvatski narod. Postojala je svijest o kolektivu, a postojala su i imena toga kolektiva. Nećeš valjda tvrditi da pop Martinac nije znao komu se obraća i o kome piše? Ili Marulić? Ili bilo tko od desetaka drugih koji su izrijekom govorili o zajedničkoj osnovi od Slavonije do Dubrovnika? Anthony Smith savršeno točno uočava činjenicu da je koncept naroda i nacija daleko stariji nego što vele moderni teoretičari, a to se u našem slučaju može potkrijepiti brojnim citatima. Pa i u francuskome - kada autori Deklaracije kažu da nitko ne može vladati bez dopuštenja nacije, misle na narod ujedinjen zajedničkim vrijednostima, to je konkretizacija pojma. I opet, daleko prije 1848. i nacionalnih revolucija.

S tim u vezi, Smith čak razlikuje građanski i etnički nacionalizam, no o tom potom. Nitko od tutleka koji pišu članke na internetu nije se potrudio otvoriti ga, a kamoli proučiti. Zašto bi, riječ je samo o najvećem svjetskom stručnjaku za to pitanje.

Nemoj zaboraviti da je stvaranje nacionalnih država usko povezano s oduzimanjem vlasti i skidanjem glava pripadnicima stoljetnih dinastija koje se baš nisu mogle dičiti nacionalnom "čistokrvnošću". Otuda pozitivan prizvuk što ga je nacionalizam imao u 18. i 19. stoljeću. No to je prošlost i promjenjivo je. Patriotizam nije promjenjiv.

Ne. Nacionalizam je iznimno pozitivan i daleko kasnije. Primjerice, u Africi u 20. stoljeću. Ili u Sovjetskom Savezu. Ili u Češkoj i Slovačkoj. Zašto ne i u Jugoslaviji - očito je. Ali mogao je biti.

[Stitch]

Hm, kako je patriotizam opasan po bratstvo i jedinstvo? I kako se nacionalizam može izjednačiti s domoljubljem, a ne s patriotizmom?
I kako je to nacija vrhovni kriterij? Ono, ništa iznad nacije? Šta je nacizam?

Jesi li pročitao tekst koji sam linkao?

[MmeTipfeler]

Pa i u francuskome - kada autori Deklaracije kažu da nitko ne može vladati bez dopuštenja nacije, misle na narod ujedinjen zajedničkim vrijednostima, to je konkretizacija pojma. I opet, daleko prije 1848. i nacionalnih revolucija.

Govoriš o Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina? Tamo to nigdje ne piše. Pojam nation spominje se točno jedanput, i to u članku 3: Le principe de toute souveraineté réside essentiellement dans la nation. S time da u francuskome nation podrazumijeva stanovnike koji žive u istoj zemlji, za razliku od peuple koji je njihov predstavnik u političkom smislu. Zato se peuple français i navodi odmah na početku Deklaracije. U prijevodu to znači ono što sam gore rekla: nećemo više nikakvu Anu Austrijsku ili Mariju Antoanetu.

[Šabović Adis]

Jesi li pročitao tekst koji sam linkao?

Da, i slažem se s onim u prvoj rečenici: Članak problematizira restriktivno shvaćanje nacionalizma kao agresivne, netolerantne i reakcionarne reakcionarne doktrine koja je nespojiva s vrijednostima demokracije....
Nacionalizam ne da nije nespojiv s demokratijom nego je njen nužan element, koji je u sprezi s nacizmom, glazurom nacionalizma, i sačinjava: ...ističe se da nacionalizam nije tek iracionalna i brutalna sila, već prije svega teorija legitimne vlasti i specifično moderna forma racionalne politike... .
Da ne idem sad dublje u uzroke nacionalizma, njegovu opravdanost itd. Ili demokratije. Sjebalo me.
Al najviše me sjebalo to što članak nešto problematizira. Ono, članak vrši radnju problematiziranje?! Ko tu koga/šta problematizira? Članak nešto ili nešto članak? Đe subjekt? Jezički me sjebalo...

[Stitch]

Govoriš o Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina? Tamo to nigdje ne piše. Pojam nation spominje se točno jedanput, i to u članku 3: Le principe de toute souveraineté réside essentiellement dans la nation. S time da u francuskome nation podrazumijeva stanovnike koji žive u istoj zemlji, za razliku od peuple koji je njihov predstavnik u političkom smislu.

Navodim ono što je napisala Davorka Matić, koja također nije čitala Smitha. Ali jest spomenula jezično raslojavanje i razlikovanje - na pariškom sveučilištu Francuzi su bili oni koji su govorili francuskim jezikom, za razliku od onih koji su se služili primjerice njemačkim. Je li to nacionalizam? Nije, ali dokazuje potrebu za zajedničkim identificiranjem po kriteriju koji nije "krv i zemlja". To je vrlo uska definicija nacije. Ne možeš uzeti sve ono što je dobro u nacionalizmu - svi su oslobodilački pokreti u Europi i svijetu bili duboko nacionalistički, od pamtivijeka - pripisati to tobožnjem patriotizmu, a nacionalizmu ostaviti fašizam, kakvo je to razmišljanje?! Mučnina me hvata od Hrvatske enciklopedije, Nakića i sličnih "autoriteta". Sve što danas o nacionalizmu na internetu možeš naći pisali su površni nesposobnjakovići koji ne vide dalje od nosa. Je li Gandhi bio nacionalist? Jest, i to kakav. Je li bio totalitarist? Nije, to su gluposti. Nacionalizam je unisono proglašen babarogom dvadesetog stoljeća, a nitko se nije zapitao kako smo došli do demokracije ako ne preko nacionalizma. Zato i razlikujem nacionalizam u užem i širem smislu. Matićeva rezonira slično, pokušava preispitati stavove koji nacionalizam nazivaju baukom čovječanstva. A nije tako, ne može biti. Apsolutno se slažem s tvrdnjom da nacionalizam može biti poguban. Ali pogubno je sve u čemu se pretjeruje. Poguban može biti svaki politički svjetonazor ako se prevrši mjera.

[Šabović Adis]

Ne možeš uzeti sve ono što je dobro u nacionalizmu - svi su oslobodilački pokreti u Europi i svijetu bili duboko nacionalistički, od pamtivijeka

Partizanski?

[Stitch]

Da, i slažem se s onim u prvoj rečenici: Članak problematizira restriktivno shvaćanje nacionalizma kao agresivne, netolerantne i reakcionarne reakcionarne doktrine koja je nespojiva s vrijednostima demokracije....
Nacionalizam ne da nije nespojiv s demokratijom nego je njen nužan element, koji je u sprezi s nacizmom, glazurom nacionalizma, i sačinjava: ...ističe se da nacionalizam nije tek iracionalna i brutalna sila, već prije svega teorija legitimne vlasti i specifično moderna forma racionalne politike... .
Da ne idem sad dublje u uzroke nacionalizma, njegovu opravdanost itd. Ili demokratije. Sjebalo me.
Al najviše me sjebalo to što članak nešto problematizira. Ono, članak vrši radnju problematiziranje?! Ko tu koga/šta problematizira? Članak nešto ili nešto članak? Đe subjekt? Jezički me sjebalo...

Dobro si počeo, ali brzo si se izgubio. Šteta. Nacionalizam ne samo da nema veze s nacizmom nego nacizam kao pojam nije ni postojao u doba Francuske ili Američke revolucije. Ili za vrijeme nacionalnih revolucija u Europi. Nacionalizam, rekla je to i Didi, uspostavlja vlast naroda, a taj se narod mora instrumentalizirati kao nacija. Nacionalizam je rađanje demokracije. Doslovce tako. Svaki dokument o pravima čovjeka, svaka narodna vlast, počiva na ideji da određeni narod želi biti svoj na svome. Nije mi jasno kako to ne shvaćaš.

Partizanski?

Naravno. "Jugoslaveni" nisu postojali u NOB-u, postojali su Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci... Isto vrijedi za Kraljevinu SHS.

[Šabović Adis]

Dobro si počeo, ali brzo si se izgubio. Šteta. Nacionalizam ne samo da nema veze s nacizmom nego nacizam kao pojam nije ni postojao u doba Francuske ili Američke revolucije. Ili za vrijeme nacionalnih revolucija u Europi. Nacionalizam, rekla je to i Didi, uspostavlja vlast naroda, a taj se narod mora instrumentalizirati kao nacija. Nacionalizam je rađanje demokracije. Doslovce tako. Svaki dokument o pravima čovjeka, svaka narodna vlast, počiva na ideji da određeni narod želi biti svoj na svome. Nije mi jasno kako to ne shvaćaš.

Eh, da ti još shvatiš da nije narod to koje je iznad čovjeka (nad čovjekom nema nikoga, čovjek je nadasve, ne narod), da nije narod taj koji čovjeku garantuje pravo ili vlast, nego je upravo obrnuto: čovjek narodu daje pravo, ili ustupa vlast itd. I to na svoju štetu a u korist naroda. Znaš, nije prvi put da narod utripuje da ljudi bez naroda ne mogu, da nema ljudi bez naroda - nema naroda bez ljudi!

Naravno. "Jugoslaveni" nisu postojali u NOB-u, postojali su Hrvati, Srbi, Slovenci, Makedonci... Isto vrijedi za Kraljevinu SHS.

Stvarno? Hoćeš da ti kažem šta su zapravo srpski partizani? Ili hrvatski partizani. Da ti kažem šta su zapravo partizani kad nisu jugoslovenski?
Zna se da muslimanski partizani su zapravo mudžahedini, ostalo računaj sam!

[Stitch]

Eh, da ti još shvatiš da nije narod to koje je iznad čovjeka (nad čovjekom nema nikoga, čovjek je nadasve, ne narod), da nije narod taj koji čovjeku garantuje pravo ili vlast, nego je upravo obrnuto: čovjek narodu daje pravo, ili ustupa vlast itd. I to na svoju štetu a u korist naroda. Znaš, nije prvi put da narod utripuje da ljudi bez naroda ne mogu, da nema ljudi bez naroda - nema naroda bez ljudi!

Brkaš pojmove. Nigdje nisam rekao da narod mora biti iznad pojedinca. Upravo suprotno, sloboda pojedinca jamči slobodu naroda. Isto kao što sloboda manjine jamči da će većina biti slobodna. Nacionalizam nije totalitarizam. Može biti, često i jest, ali u osnovi nije tako zamišljen. Nacionalizam je pozitivan pokret, iznjedrio je mnogo toga što je dobro, no ako inzistiraš samo na nacionalizmu, skrenut ćeš s puta. Jednostavno je, u biti.

Stvarno? Hoćeš da ti kažem šta su zapravo srpski partizani? Ili hrvatski partizani. Da ti kažem šta su zapravo partizani kad nisu jugoslovenski?
Zna se da muslimanski partizani su zapravo mudžahedini, ostalo računaj sam!

Glupost. Kako su se nazivale brigade i divizije? Lička, dalmatinska, slavonska, zagorska... - na što se taj pridjev odnosi, na Jugoslaviju? Ili na Mars?

Idemo dalje, što znači ZAVNOH? Je li to Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Venere, možda?

[Šabović Adis]

Brkaš pojmove. Nigdje nisam rekao da narod mora biti iznad pojedinca.

Nisi. Niti sam ja rekao pojedinac. Rekao sam čovjek. A poenta je da narodnjak ne zna ljude što ih neće narodom krstit.

Upravo suprotno, sloboda pojedinca jamči slobodu naroda.

Mora li? Šta je pojedinac svojm slobodom dužan jamčiti slobodu narodu? Nek si narod obezbjedi slobodu bez pojedinca te time dokaže svoju vlastitu! Može li?
Narod ionako ima velika usta, još duži jezik ali mozga ni za lijek.

Isto kao što sloboda manjine jamči da će većina biti slobodna.

Kako to?
Je li ta većina (čega?) impotentna te joj treba neka potentna manjina? Da ta manjina nije malo prepotentna?

Nacionalizam nije totalitarizam.

Slažem se.

Može biti, često i jest, ali u osnovi nije tako zamišljen.

Ne može biti, nikad nije i nije tako ni zamišljen.

Nacionalizam je pozitivan pokret, iznjedrio je mnogo toga što je dobro, no ako inzistiraš samo na nacionalizmu, skrenut ćeš s puta. Jednostavno je, u biti.

A socijalizam (pogotovu onaj na internacionalnom nivou!) i komunizam su - negativni pokreti?
Čemu nacionalizam? Sam sebi svrha ili je sredstvo, možda prelazak? I iz čega u šta?

Glupost. Kako su se nazivale brigade i divizije? Lička, dalmatinska, slavonska, zagorska... - na što se taj pridjev odnosi, na Jugoslaviju? Ili na Mars?

Pa po tebi bi bilo ok taman da se i na Mars odnosi, samo ne na Jugu. Samo da nisu jugoslovenske brigade JA.
I daj, piši ih s velikim početnim slovom!

Idemo dalje, što znači ZAVNOH? Je li to Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Venere, možda?

Bome, bez AVNOJ ne znači ništa, isto kao ni ZAVNOBiH.

[Stitch]

Po redu:

1. Slobodu na svim razinama osiguravaš tako da je najprije zajamčiš najugroženijoj skupini. Često je to nacionalna manjina. Ili neka spolna/rodna grupacija. Većinska prava nikad nisu ugrožena. Ne mogu ni biti, po prirodi stvari. U demokraciji odlučuje većina, zar ne? Baš zato ta većina mora voditi računa o pravima svakog pojedinca. Bez manjinskih prava, socijalnih prava, ženskih prava... nema nikakvih prava. Tolerancija ne počinje od onoga što ti odgovara. Nego od onoga što ti ne odgovara. Nacionalistima ne odgovaraju manjine, šovinistima žene, kapitalistima socijalisti, da ne nabrajam. No i te skupine imaju pravo glasa, one se moraju čuti. Što dominantniju većinu imaš, to se više moraš truditi da glas manjine ima jednaku težinu.

2. Komunisti su tek poslije rata počeli suzbijati nacionalizam, dotad im je odgovarao. Surađivali su s četnicima, surađivali su s predstavnicima kraljevske vlade; inkorporirali su i pravaše i radićevce u partizanski pokret... Ukratko, slizali su se sa svima koji su bili voljni boriti se protiv okupatora. Na kraju su ih sve i zajebali - otpisali su Dražu, otpisali su kralja Petra i bana Šubašića, otpisali su Mačeka. Ali jednu vrstu nacionalizma zamijenili su drugom, titoizmom - da ne velim nacionalkomunizmom. Proklamirano bratstvo i jedinstvo funkcioniralo je slabašno; na jednoj strani, srpskoj, imao si Rankovića, poslije i Latinku Perović, na drugoj, hrvatskoj, Savku i Tripala. Što misliš, zašto se mijenjao ustav, i to kao na traci - 1946., 1953., 1963., 1974.? Tito je to objašnjavao društvenim napretkom i promjenama u svijetu, no u stvarnosti Jugoslavija bez silnog represivnog aparata uopće nije funkcionirala. Kakvo jugoslavenstvo, to su priče za malu djecu. Nesvrstani? Pff, da pukneš od smijeha. Baš smo nesvrstani bili, Fidel sa Sovjetskim Savezom savršeno ilustrira koliko je taj pokret promašen i kompromitiran bio. Glavno da je Josip Broz - genijalni, nenadmašni ekvilibrist! - na Kubu po cigare mogao, nebitno što su Indijci, baš kao i Egipćani, u svemu o Rusima ovisni bili. Neovisnost, da. Kad malo bolje pogledaš, jedino je Albanija neovisna bila - zato je i propala.

3. Socijalizam i komunizam u fokusu imaju radnička prava, bore se ponajprije protiv izrabljivanja, a ženska prava, manjinska prava i ostale sitnice manje ih zanimaju. Jest, spolna je ravnopravnost ugrađena u teorijsku bazu marksizma - uvođenjem socijalizma žene su odmah dobile pravo glasa (u SSSR-u 1917., u Jugoslaviji 1945. godine) i pravo na političke funkcije; poboljšano im je obrazovanje i legaliziran pobačaj - ali što je zapravo razlog? Žene kao moćna radna snaga, pogotovo nakon rata. Mnogo je pragmatičnosti u toj politici, nije im motiv bilo čovjekoljublje. Sjeti se kako u takvom okružju prolaze homoseksualci, uostalom.