Problem: dijete ne pozdravlja

[Almost Rosey]

Ćinjenica da je predmetna majka toliko osjetljiva na tu temu da se netko tko joj je jako blizak ne usuđuje tu temu niti spomenuti, dodatni je alarmni signal.

Ne. Nije osjetljiva na tu temu. Ja sam osjetljiva na tu temu. Meni je ono bilo grozno iskustvo. Jebote, nisam ja tu neki autsajder, subjektivna sam i emocionalno uključena i ne mogu biti objektivna premda znam da ni majci ni djetetu u tom trenutku nije bilo baš ugodno, jel. I znam da ispada blesavo što stalno koristim "ja" i "meni", ali stvar je u tome da, znajući kako je izgledalo iz moje pozicije, mogu samo zamisliti kako je bilo njemu i njoj

Doista ne znam iz koje bih pozicijie mogla razgovarati o tome s njom. Više mi se tu stvari može prigovorit. Počevši od toga da sam dost mlađa od nje i u usporedbi s njom "nemam pojma o životu". jer doista nemam . Također, nemam vlastito dijete (a nećemo biti licemjerini pa zanijekati potezanje tog argumenta u bilo kojoj raspravi o djeci). Treće (i najgluplje, ali bear with me) - ja vam doista ne mogu opisat koliko sam puta u životu čula, kad bih i o čemu pokušala s ljudima kanda ozbiljno razgovarat, da se "postavljam" kao nekakav šrink i da psihologiziram i filozofiram bezveze. I okej, možda se postavljam, možda ne znam drugačije, možda doista pomisle da želim ostaviti dojam kao da sam popila pamet svijeta, ali drugačije ne znam.
Ono što, doduše, mogu jest porazgovarat s njom o tome kako sam se ja za vrijeme tog incidenta osjećala i pustit je da priča ako želi.

[Lord Byron]

Ajde sad pogledaj svoj post pa procijeni sama: nije li u tom postu, nakon uvodne "ona nije osjetljiva na tu temu", popisan niz mogućih reakcija koje se dobiju na pokušaj razgovora upravo od osoba koje su hiperosjetljive na tu temu? Zašto bi te netko tko nije osjetljiv išao diskvalificirati na bilo koji navedeni način?

Ne znam otkad su potrebne tako silne kompetencije za razgovor dvoje bliskih ljudi. Nitko te ne šalje da ju prosvjetljavaš, educiraš, "odgajaš" - razgovor obični (trkeljis vulgaris). Opis kako to tebi izgleda sa strane. To se može umotati u priču o tome kako se ti osjećaš, ali ne smije prerasti u razgovor o tebi.

Ni ti ni ona u toj priči niste važne, ako je jasno što time želim reći.

[Almost Rosey]

Ni ti ni ona u toj priči niste važne, ako je jasno što time želim reći.

Jasno je.

Ne znam zašto bi me ona diskvalificirala. Zašto se ja u startu diskvalificiram?

[Lord Byron]

Zašto se ja u startu diskvalificiram?

Zato što živiš razapeta između poriva za ulaženjem u "sukob" (u jako, jako širokom smislu te riječi) i straha od ishoda tog "sukoba".

[Almost Rosey]

Zato što živiš razapeta između poriva za ulaženjem u "sukob" (u jako, jako širokom smislu te riječi) i straha od ishoda tog "sukoba".

U jebote

[Stitch]

Ne pozdravljaju ni odrasli, kako će onda klinci.

[blaze]

jadan klinac

to je otpor. negdje su ga gadno silili na pozdravljanje kad je bio manji i nije kužio koncept
to se uči oponašanjem, a ne naredbama & dresurom

neke mame vole imati "dijete za izložbu", pa pretjeruju. kad ne znaju drugačije, služe se histerijom (samo da znate, nije dijete takvo zbog mene, ja se trudim...)