kukuriku » wrote:
Ne znam. Nekako se ušlo u seriju neuspjeha, što nužno vodi tome da taj sport u klinčadije više nije toliko popularan, manje ih trenira, samim tim je manja baza iz koje mogu nastati novi Draženi i Kukoči, a čini mi se i da nešto sa stručnjacima nismo na ti.
Samo da se zalomi koji uspjeh, sve bi opet krenulo, kao što se dogodilo s rukometom nakon 2003. i zlatne medalje na svjetskom u Portugalu.
Ništa bez dječjeg sporta.
Da, razlozi za marginalizaciju košarke su svakako povezani sa rezultatima reprezentacije, a i klubova, koji od samostalnosti nisu ostvarili nijedan značajniji međunarodni uspjeh (Cedevitin FF nekog smiješnog kupa se ne može nazvati značajnim sa rezultatskog stajališta, ali ne poričem da ima pozitivan psihološki učinak u smislu razbijanja nekih mitova, barijera i tradicija). Isto tako, Draženova smrt je potpuno obezglavila reprezentaciju, koja je osvojila nekoliko medalja nakon te tragedije, ali to je bilo više na individualnu kvalitetu Kukoča, Rađe, Komazeca i ostalih koji su dosezali svoj igrački zenit u tom razdoblju, nego zbog nekog kvalitetnog i sustavnog rada.
Treneri u mlađim kategorijama su priča za sebe. Još mi u ušima odzvanjaju riječi mog prvog trenera koji mi je vizionarski predvidio da ću narasti do 210-215 cm, igrati centra, te "štaćetebi driblinzi kroz noge, iza leđa ovoono, to tribaju bekovi znat". Pogađate, nisam se vinuo do 215, a istovremeno sam ostao tehnički manjkav, te kao takav nisam baš imao idealne uvjete za hrvanje sa kojekakvim grdosijama. Ja, nažalost, nisam jedini takav slučaj, i to je problem loših trenera. A sad još da spominjem mito, taktiku podređenu jednom igraču koji "mora" napraviti karijeru i slične stvari, radije ne bih.
Za kraj, savez. Danko fakin (ne kao vrckavi mladić, već kao jebeni) Radić i njegovi sudački poltroni su svojim nebuloznim pravilnicima i propisima svojski pridonijeli zatiranju domaće klupske košarke, a samim tim i reprezentacije. Isto tako i Robert Jablan i njegova "menadžerska agencija", koji
dejstvuje u talu sa Radićem. Nažalost, ovo zadnje je u domeni rekla-kazala, jer su ipak dovoljno pametni da ne ostavljaju jasne tragove, ali valjda će jednog dana doći i njima maca na vratanca.
@ Byron- Zašto je košarka u znatno podređenom položaju u odnosu na nogomet? IMHO, novci su najveći razlog. Stanje na tržištu je takvo da će jedan osrednji mafijaš poput Rena Sinovčića danas-sutra utopiti negdje u bijeli svijet jednog osrednjeg nogometaša poput Subašića za ne manje od 500k eura. Istovremeno, da bi iz jednog hrvatskog kluba prodao košarkaša za iste novce, dotični mora zabijati bar 25 koševa u prosjeku, imati desetak skokova i/ili 6-7 asistencija itd. A takve ćeš (čime se opet vraćamo na katastrofalnu školu košarke) proizvesti jednom u 5 godina.
Znajući te odnose, jasno je zašto su ulaganja u nogomet veća, a samim tim i sav popratni folklor.
Rukomet ima svoj labuđi pjev u periodičnim razmacima od 8-10 godina jer u tom razdoblju stasaju klinci koji su pod utjecajem ogromnih uspjeha reprezentacije/klubova počeli trenirati taj sport. I dok god košarka ne napravi takav
boom, rukomet će biti ispred nje. Ne pomaže činjenica da se košarka igra manje-više u svakom kutku kugle zemaljske, dok se rukomet ozbiljno shvaća tek u pola Europe, sjevernoj Africi, Južnoj Koreji i Istočnom Timoru, te je samim tim i teže napraviti neki značajniji rezultat.