Imam osjećaj da me netko gleda...

[Lord Byron]

U ovom trenutku, na Trkeljanjima je 8 registriranih i 7 gostiju. Na fhr-u je taj omjer puno drastiĆniji: članova 560, gostiju 2657. Pustimo sad po strani to što dio te brojke gostiju čine neprijavljeni registrirani - uvijek preostaje onaj drugi, lurkerski dio te brojke.

Možda čudno, ali na fhr-u sam vrlo rijetko bio svjestan toga "bivanja gledanim" (iako su brojke gostiju daleko veće, a veći je i omjer gosti/registrirani), dok mi ovdje ta činjenica stalno upada u oči, ponekad čak stvara i nelagodu; viknuo bi čovjek "dođite i gurnite!" . Onako, osjećaj pokazivanja, razotkrivanja "ljudima u sjeni", o kojima ne znaš ništa, o čijim reakcijama ne znaš ništa.

Osim tehničke mogućnosti uvida u aktivnosti gostiju u "Who is online" opciji, mislim da se radi o tome da malobrojnost i kakvo-takvo međusobno poznavanje ovdašnjih forumaša pojačava onaj osjećaj intimnosti koji čovjek (paradoksalno, znam) ima pišući u nekakvome svom "osobnom ambijentu" (dom, ured ili što već), što umanjuje (ako ne i potpuno otklanja) svijest o tome da ispisuje retke urbi et orbi.

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

I tako.

[vrrrlet]

Pa, iz tih razloga razloga koristim formu pisanja zbog koje uvijek mogu reći da sam se šalio i trolao. Nadalje, u toku odrastanja, bolest užeg člana obitelji lišila me intimnosti u priličnoj mjeri, te me silom naučila boli-me-kurac stavu, tako da po terasi hodam gol ako mi se hoda gol, na kraju krajeva, nemam se čega sramiti. Naravno, tu dolazi onaj dio koji neću propustiti spomenuti o veličini mog penisa i tako to.

[ombia]

Pa nekad sam taj osjecaj imala i tamo. Ono javi mi se forumasica sa jednim postom, registrirana godinu dana i kaze da me vec duze cita na tim i tim (starim!) temama i da ima slicnu bracnu situaciju i pita za savjet. Mene su takve poruke uvijek sokirale.

Ili kad dobijes svog trola. Koji je upamtio sve sto si pisala, trivijalnosti i sitnice s chata, u zadnjih pola godine. Ima li veceg idolopoklonstva?

Tko me ovdje jos cita a ne pise, bash me briga, bez toga mogu.

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

Susjed i poslodavac me ne mogu citati, ne znaju jezik. Prijateljima, nekim najblizima a koji znaju jezik sam rekla i prije gdje pisem i koji mi je nick, da bi me u nekim za mene aktuelnim situacijama mogle savjetovati potpuno updejtirane. To mi nije problem.

A ovo da cu mozda ovo sto sad pisem procitati za 10 godina i necu biti ponosna na bljezgarije, well to mi se nekad dogodi vec drugi dan.

[Lastan]

U ovom trenutku, na Trkeljanjima je 8 registriranih i 7 gostiju. Na fhr-u je taj omjer puno drastiĆniji: članova 560, gostiju 2657. Pustimo sad po strani to što dio te brojke gostiju čine neprijavljeni registrirani - uvijek preostaje onaj drugi, lurkerski dio te brojke.

Možda čudno, ali na fhr-u sam vrlo rijetko bio svjestan toga "bivanja gledanim" (iako su brojke gostiju daleko veće, a veći je i omjer gosti/registrirani), dok mi ovdje ta činjenica stalno upada u oči, ponekad čak stvara i nelagodu

Nije čudno. Iako jest pomalo fascinantno: možeš se utopiti u anonimnoj gužvi iako sjediš sâm u sobi samo zato što vidiš da na jednom forumu imaš još hrpetinu članova. Ovdje, gdje je takvih tek šačica, kao da su ti puno bliže – možda ne baš u sobi, ali lurkaju iz kuhinje i kupaonice.

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

Ja nisam anoniman; svaka budala može pronaći moje ime, prezime i kojekakve druge osobne podatke.
Iza svojih riječi stojim; ako se predomislim, onda tako i kažem; ako e ispostavi da sam bio u krivu, ditto.
Jednom sam, na forumu FFZG-a, protivno svim svojim principima tražio mass purge svojih postova – ne jer bih želio povući išta rečeno, već zato što su određene bijedne kreature bile krenule s osobnim napadima, prozivanjem imenom i prezimenom, i općenito pisanjem pizdarija koje bi kasnije svakome izišle da me progugla. Tako je i moje ime na tom forumu tabuizirano, tj. nalazi se u listi termina koji se cenzuriraju. Da imamo sređeniji pravni sustav, radije bih ih bio tužio zbog uvrede i klevete, no ovako sam se morao zadovoljiti tehnološkim kvazirješenjem.

[Tristana]

Još od početaka forumiranja puno više čitam nego što pišem, a na nekoliko foruma isključivo čitam i tako već godinama.

Nije mi stalo do anonimnosti ali postoje stvari koje ne želim da odu u javnost ili ne želim da se povežu sa mnom pa tada dosta važem što ću i gdje napisati.

Pod time mislim da mi je net izvanredan alat za "stavljanje stvari u perspektivu" i ima bezbroj situacija i problema koje sam "rješavala" online, ali sam uvijek svjesna baš te javnosti, pa su tako one tipa zašto mi se šlag pjena ne diže tu negdje, uokolo, a one delikatnije , na nekim tematskim (u pravilu) stranim forumima-prodiskutirane pod jednokratnim nickom.

I moram reći

Ja tebe Lorde već jako dugo čitam a ipak ne znam baš ništa o tebi pa izgleda da si ti to uspio jako dobro izbalansirati!

[Pješčana]

ne brine me to.
nije mi se dosad desilo da me netko u RL prepoznao sa foruma, osim kad sam se ciljano išla s nekim forumašima naći.
ne znam kako bih reagirala kad/ako se to desi, vjerovatno bih se malo scimala, ali u principu ja ovdje dajem onoliko informacija koliko želim da odu van.
uvijek imam taj neki filter, i ono što napišem jest ono što mogu riješavati ako dođe do problema.
e sad, tko sve čita ovaj i onaj forum? prije nekih godinu dana skužila sam da mi kolega visi na fhru, teško prepoznati onaj izgled, ali nismo bili na istim pdfovima. i jedan noviji kolega isto vegetira pred njim.
ne bih baš htjela da cijela firma i krug prijatelja zna sve što ovdje pišem.
da to želim, pisala bih članke u nekoj kolumni.
što se tiče čitanja nekih nepoznatih, to mi ne predstavlja problem. nisu svi za interakciju

[Polina Belilowsky]

Možda čudno, ali na fhr-u sam vrlo rijetko bio svjestan toga "bivanja gledanim" (iako su brojke gostiju daleko veće, a veći je i omjer gosti/registrirani), dok mi ovdje ta činjenica stalno upada u oči, ponekad čak stvara i nelagodu; viknuo bi čovjek "dođite i gurnite!" . Onako, osjećaj pokazivanja, razotkrivanja "ljudima u sjeni", o kojima ne znaš ništa, o čijim reakcijama ne znaš ništa.

Osim tehničke mogućnosti uvida u aktivnosti gostiju u "Who is online" opciji, mislim da se radi o tome da malobrojnost i kakvo-takvo međusobno poznavanje ovdašnjih forumaša pojačava onaj osjećaj intimnosti koji čovjek (paradoksalno, znam) ima pišući u nekakvome svom "osobnom ambijentu" (dom, ured ili što već), što umanjuje (ako ne i potpuno otklanja) svijest o tome da ispisuje retke urbi et orbi.

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

I tako.

Na malim forumima uvijek si toga svjesniji nego na velikim.
Primjerice, ja na svojem forumu pdf Kazalište njegujem isključivo radi gostiju, jer pouzdano znam (priznali su mi) da moji članovi nadaleko zaobilaze ovaj pdf na kojem pišu samo 3 moda i nitko više. Međutim, teme na Kazalištu imaju po 20.000 do 26.000 pregleda, što znači da ga gosti redovito prate. Ne ulazim u razloge njihove anonimnosti, drago mi je što čitaju i nastojim pogodit što očekuju te im to i pružit.

Kad je riječ o offtopicu i chatu, ne samo da je tu svijest o tom da naša intimna trkeljanja čitaju i drugi, nego bih rekla da je prisutna i dobra doza ekshibicionizma iliti - ajmo napisat na javno sve ono čemu je zapravo mjesto u privatnim porukama.

PS.
Ti baš voliš zlatne retrivere...

[nina williams]

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete?

Svjesna sam skroz-naskroz.

Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever?

Razmišljam, razmišljam. Dapače neke sam ljude za neke situvacije pitala da li ih smijem prepričavat.

Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina?

I fala mu na tome, na to gledam kao na izrazito korisnu stvar. Pa i knjige imaju indekse.

Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

Vjerujem da su, kad bi se neko baš inatio, šanse za očuvanje anonimnosti nikakve. Vjerujem i da takvih inatljivaca ima malo i da se protiv njih ne vrijedi boriti nepisanjem. Ko i sa pijanim vozačima, jebga, nema baš smisla radi njih ostati u kući.

[kukuriku]

Što se tiče odnosa gostiju/članova, postoji i drugo objašnjenje. Ja se recimo ne logiram odmah. Prvo bacim pogled po pdf-ovima, da vidim ima li što zanimljvo, pa tek kad osjetim potrebu nešto napisati, logiram se.
Pretpostavljam da sam za to vrijeme "gost", iako nisam.
Možda tako rade i drugi.

[JPK]

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

I tako.

Svjestan sam vjerojatno svih informacija koje sam napisao na forumu, a koje bi se mogle upotrijebiti za otkrivanje identiteta, automatski razmišljam o tome čim napišem neki "statistički značajan" detalj. Pod tim mislim na izjave poput "Danas sam u menzi jeo janjetinu s krumpirom, koštalo je 72.81 kn", iz čega se, s još par informacija, može izguglati moja trenutna lokacija i poslodavac, a možda i ime i prezime.

Ali to me svejedno ne zabrinjava previše, jer ionako na forumu ne pišem ništa što ne bih rekao i slučajnom pijancu u birtiji, pogotovo ne pišem stvari poput Sigurne.

Nadalje, ako mi uz ovakav stil pisanja kontinuirano pristižu slike sisa u inboks, zašto bi budući poslodavac imao drukčije mišljenje, u nevjerojatnom slučaju da vidi moje postove?

[Morticia]

U ovih nekoliko godina koliko pišem izbrisala bih samo jedan jedini post i samo za taj post me ponekad uhvati nelagoda da bi mogao biti pročitan i da bi mogao povrijediti određenu osobu.
To bi mi bilo stvarno žao, pogotovo zato što sam u međuvremenu promijenila mišljenje.
Za sve drugo me baš briga, neka čita tko želi.

[Margarita]

Pišem na isti način i na drugom forumu na kojem me svi poznaju. Neka gledaju.

[Stitch]

Ima postova zbog kojih mi je žao, kao što ima i onih na koje se ponosim. Tješim se time da je tih drugih više, ali načelno se ne obazirem na tuđe mišljenje, jebe mi se za to. Sam sam sebi najstroži sudac.

[A.P.]

Proizvela sam 60ak tisuća samo forumskih postova u zadnjih 7 godina, i zaista me nije briga tko ih čita, pa pišem ih zato da ih netko čita i da s nekim razgovaram. Kao što me netko na bilo kojem javnom mjestu može čuti kak razgovaram s nekim, tako doživljavam i lurkere.

Svjesna sam tko sve to može čitati, neki ljudi su me i prepoznali, ali to me ne brine previše jer ne vidim zašto točno bi. Manijaka koji će me silovat prije ću sresti na ulici nego na forumu pa će on doći do moje IP adrese i gps navigacijom me doć u stan silovat. Karikiram, ali jasno je.

Upoznala sam mnogokojeg forumaša/icu i forum kao institucija mi je donijeo vrlo mnogo dobrih stvari i ljudi, neke imam i na fejspucima, neke imam IRL, tako da nemam paničan strah od otkrivanja mog identiteta tim nekim ljudima koji su mi internetski dragi tj. onima koje poželim i u RL-u. Možda je to do bliskosti/odrastanja uz internet, pa mi fali zaziranje od tog neodređenog straha otkrivanja koji npr. moja majka još uvijek ima.

Ne pišem ništa što ne mislim ili ne bih rekla uživo, s tim da sam na internetu politički nekorektnija, ali me istovremeno i nije pretjerano briga ako ovo vide moji poslodavci/studenti/učenici/tetka/mama jer ne ispisujem nacističke parole niti sam državna prijetnja ičemu. Za njihovo mišljenje o tome me isto nije baš briga, iako postoje velike šanse da ga neki od njih već ionako znaju. Kao i za činjenicu da koristim vulgarizme u svakodnevnom govoru.



Ali postoje osobne i intimne stvari koje ne volim pisati i ne pišem na internetu, nisam egzibicionist po pitanju nekih meni važnih stvari (u njih ne spadaju profesija, porijeklo, faks, količina lakova za nokte, ili sise).

Dakle, za neke stvari me nije briga tko ih zna, ali postoje neke koje ne volim razvlačiti po forumu.
Još uvijek nemam smislenu kategorizaciju za te stvari, ali tu su onako iz prve (nuklearna) obitelj, ginekološki i zdravstveni problemi koji nisu zanoktica, ljubavnoseksualni statusi, financijsko stanje itd.
O tome ne bih govorila svakome, pa tom logikom ni ne pišem o tome svima, bar ne ozbiljno.

[Eks]

Ja imam tendenciju zaboraviti da to netko meni poznat možda čita.
Ne bih voljela da neke stvari koje sam pisala znaju ljudi koji mi nisu toliko bitni da bih im objašnjavala, ali su opet dovoljno mi poznati da bi se time bavili.
No, jebiga, šta je tu je.
Moram se vratiti savjetovanju drugih.

[blue]

Ne pišem ništa inkriminirajuće ni preosobno - ono što napišem na forumu mogu reći svakom poznaniku, ma i nepoznatom, ako sam brbljava taj dan A da se može nadzirati, naravno da može i znam da to kod mene u firmi rade - sumnjam da sam im ja zanimljiva

[schmokljan]

Kad ste zgodni onda se na to rano naviknete.

[vrrrlet]

Kad ste zgodni onda se na to rano naviknete.

Da, ili ako imate lepru.

[kuki]

Ja sam ponekad gost, s mobitela se moram ponovno ulogiravati svaki put. S kompa svaki drugi.

Što se tiče prepoznatljivosti, jednom mi je na faksu došla cura i pitala "e, jesi ti xy na forumu". Bila sam. Jednom mi je na jednom forumu još manjem od ovoga lik s drugog kraja države poslao fotku mog razreda i pitao me jesam li ne-ja ili ja. I takoto.

Onda sam se jednom pobojala da ću biti zla prema nekome tko će znati da sam to ja a ja neću znati tko je to.

Prestanak bivanja zlom nije bio opcija pa sam napravila klona.

Tako sam uspješno zamela tragove da je prekonekoliko ljudi bez ijednog posta na forumu shvatilo tko sam. I pitalo neke moje RL ljude jesam li to ja.



U prvih milijun godina mog forumarenja, nije mi palo na pamet da to netko čita i da bi me netko mogao prepoznati. Mislila sam da je na forumu samo nekoliko asocijalnih idiota poput mene.

[Polina Belilowsky]

Što se tiče prepoznatljivosti, jednom mi je na faksu došla cura i pitala "e, jesi ti xy na forumu". Bila sam. Jednom mi je na jednom forumu još manjem od ovoga lik s drugog kraja države poslao fotku mog razreda i pitao me jesam li ne-ja ili ja. I takoto.

Ovo mi je najbolje što sam ikad pročitala o anonimnosti.
Radi tog ne želim ići na fejs, di bi mi se javljali papci s fotkama mojeg razreda.

Nitko ne zna tko je Polina, osim Elvisa i mojih članova, a oni ne zalaze na Trkeljanje. A nije da ne uživaju kad me vide u banu

[kuki]

Tada nije bilo fejsbuka. Škola je imala fotke razreda na web stranici. Rekao je da je zaključio da moram biti jedna od te dvije (od kojih sam jedna i bila) jer izgledamo najzlije.

[Lastan]

Tada nije bilo fejsbuka. Škola je imala fotke razreda na web stranici. Rekao je da je zaključio da moram biti jedna od te dvije (od kojih sam jedna i bila) jer izgledamo najzlije.

Iz nekog razloga mene baš ne prokuže na taj način.

Ili mi se samo ne usuđuju javiti.

[ElliQuinn]

Iz nekog razloga mene baš ne prokuže na taj način.

Ili mi se samo ne usuđuju javiti.

Ovo drugo. Uz tebe se čovjek nauči misliti na posljedice svojih djela.

[Herp]

Dakle, jeste li svjesni javnosti svojih rečenica dok ih ispisujete? Razmišljate li o tome da ih, osim forumskih (ne)poznatih, čitaju i neki drugi ljudi: vaš susjed, poslodavac, prijateljica :Sigurna:, ljubavnica, zlatni retriever? Koliko ste, ispisujući svoje forumske i ostale net-rečenice svjesni da "Google pamti sve", da će te rečenice vjerojatno biti dostupne i za 5, 10 ili koliko već godina? Koliko ta činjenica utječe na vaše pisanje? Vjerujete li, možda, u uspješno očuvanje svoje net-anonimnosti?

Net-anonimnosti nemam već godinama, niti mi fali. Jebiga, u trenutku kad broj ljudi s foruma u mobitelu dosegne troznamenkastu cifru, malo je teže održavati anonimnost.
U mojoj okolini nema osobe koja ne zna da sam na forumu, tko je pitao nick, rekla sam mu, a gdjegod i kad nije pitao, u trenucima kad naglas razmišljam pa se ulovim za glavu i zakmečim "Jao, Herpe"

Neki dan sam šefu pokazivala kako da otvori temu, gdje bi trebao pisati ako želi raspravljati o tom i tom, gdje naći savjete i tako.
A da ne spominjem trenutak u kojem mi je u ured uletio kolega iz pasivnih krajeva koji je mislio da mi je vrrrlet dečko, jerbo nas je sreo nedugo prije toga na jednom iventu.

Pišem na forumu ono što bih rekla i uživo, samo uz manje psovki. Da, jasno mi je koliko je to teško za povjerovati.
Ponekad otvorim temu o drugim ljudima, a onda im pošaljem link na nju.
Ponekad mi netko kaže "vidio/la sam što si napisala, slažem se/ne slažem se" i slično.
Forum je dio mog života neodvojiv od ostalih, i kao što su i oni međusobno isprepleteni, forum je isprepleten s njima.
Poše, kako lijepo poetićno pišem

[Pješčana]

što su to pasivni krajevi?

oprostite na offu