Uglavnom, stajale smo dobar dio puta, moja kćer i ja. Gledale smo današnju mladež i starež, neke tri cure od kojih je jedna sa ružnim tonom žute boje kose imala ful prenapadnu šminku koja je u kombinaciji sa količinom prišteva na njezinom licu izgledala više nego bljak. Imala je crvene nokte i dlakavu torbicu preko ramena. Frizura joj je bila kao od sredovječne kućanice, dignuta u neku punđu, a rest kose koja nije dorasla punđi sapela je onim dječjim špangicama. Mislim da je imala oriđiđi Ugsice, što ne umanjuje njihovu ružnoću.
Bili su neki cura i dečko, mršavi oboje i nižeg rasta, on je cijelo vrijeme milovao njene ruke, namazane nokte, a ona se držala u stavu mirno, praveći se hladna. Imala je rajf karirane mašne i kosu dugu poput Snjeguljice. On je opet imao potrebu dići se, nadviti nad nju, kočopereći se sa onih svojih metar i frtalj, kao da u vlaku ima nekih koji bi mu mogli konkurirati.
Onda sam vidjela jednu ženu sa tri torbe i klinkom zanimljive face koja je jedva hodala u čizmama štiklama. Izašla je ubrzo.
Ne mogu ne primjetiti mnoštvo prepunih torbi i prtljage, od kojih nekih 50 posto zauzima sjedala tako da si ljudi ne mogu sjesti.
Fascinirana sam voljom jednog tipa koji je na stojećki čitao knjigu. Meni je došlo zlo od samog pogleda na njega. Tj. na čitanje.
I narafski da su nas ostavili kilometar dalje od Glavnog. Uživam hodajući po onoj derutnoj stazi, misleći dal ću pasti ako ne gledam pod noge.
Nazad je bilo puno zanimljivije. Vozila sam se obrnuto okrenuta u smjeru vožnje tako da sam nakon par minuta imala osjećaj da mi se mozak zakeljio za potiljak.
Vidjela sam jednu malu sa ogromnim savinutim gromadama od noktiju, ista je putovala u tamnoj baršun trenirci, zgođušne face, sa šljokičastom kapuljačom i šljokičastim amblenima na hlačama od te iste trenirke. Trenerke, budući da je putovala za BG. Imala je i zlatan mobitel. Da joj paše uz šljokice. U biti to su bile one velike presijavajuće šljoke koje se moraju našiti. Pretpostavljam da je to bio neki I kujat jer ne vjerujem da je bilo nešto obično. Imala je tako veliku kuferčinu da je morala moliti nekoga da joj to digne. Nisam mogla ne primjetiti da joj je jedan džepić na prtljagi bio poluzatvoren.
I tak...vidla sam jednu ženu u minjaku, dobre linije i sa velikim prstenom, mirisi su bili zadovoljavajući, nije bilo vonja bijelog luka i podriguše.
I onda skoro ne izađoh van, otkud da ja znam da se sad vrata od vlaka otvaraju na gumbe???? Uvijek je to bilo na žgance.
Idem sad potražit grudnjak.
- ono, hvala ti na obavijesti. Nakon toga je vrlo važno komentirao svojim kćerima kako su one odlične učenice, kako one ovo i ono... točno se kužilo kako očekuje neku reakciju ili komentar od mene. Na što uopće nisam reagirala, uzela sam knjigu i nabila slušalice u uši. Ono - stvarno mi niste zanimljivi. 
)
Ako to ne upali, onda mp3.
To i ja radim! Jesi ti moj klon? 
