Emericzy » wrote:
Ne znam puno ljudi koji su "sasvim ok s time". Pa što? Mudrost neke ideje ne ovisi o tome koliko ju ljudi dijeli.
Svjestan sam da taj pristup stvarima nije popularan, ali što onda?
Pa ne znam, da je tako dobar i mudar pristup, možda bi postao popularan?
Ni sretan brak nije popularan.
Od kada?
Koliko brakova uopće opstaje na dugi rok? Koliko je od tih koji opstaju sretno? Znači, ljudi u najvećem postotku ne znaju živjeti u braku.
Ne znači. Pitaš, ali ne odgovaraš. Ne znam koliko brakova, u postotku, opstaje na dugi rok niti koliko ih opstaje sretno. Znaš li ti?
Ne znaju se nositi s nevoljama koje upropaštavaju brakove i dugotrajne veze. (Nevjera je, naravno, samo jedna od tih nevolja, ali nije nezanemariva.)
Dosta ljudi se općenito ne zna nositi s bilo kakvim nevoljama pa ni s bračnim.
Jesam li ja s tom mišlju stupao u brak? Da. Bio sam svjestan da je vjernost krhka stvar i da je vjerojatnost da se održi puno godina minimalna. I naučio sam se s time nositi još prije braka. Vidio sam po sebi da interes/ljubav za jednu osobu ne potire interes/ljubav za drugu, pa da prema tome ni slučajno ne mora biti fatalna stvar. I tako dalje.
Misliš da ne potire? Ne uvijek, ali često potire. Pomanjkanje interesa za partnera.
Najviše mi je pomoglo otkriće (stečeno prije braka) da je ono što nije testirano upitne čvrstoće.
Kad ti partner živi zaključan u vezi i ne daj bože da s nekim poflertuje, kako znaš koliko su jaki osjećaji koji ga vežu uz tebe? A ako se malo pomuva uokolo, proba i ovo i ono, a ipak odabere tebe, e, onda znaš da je veza čvrsta i da i ti kao partner vrijediš više od ostalih. Da vašu vezu ne može poremetiti bilo što. Samo, za tako ti nešto ego mora biti jako čvrst i otporan. Većini ljudi nije, pa se toga jako boje.
Kako misliš zaključan u vezi? Ima svega, dakako, spominjalo se i batinanje u vezi/braku, ali ako ćemo o tome što bi svatko htio zapravo je to da je partner sa mnom zato što želi biti. Tko bi želio uz sebe nekoga zaključanoga (na bilo koji način), pobogu?
Da se razumijemo, ne smatram ljude kojima je ovo strano glupima.
Da se razumijemo, nitko nije ni natuknuo da bi ti ljude kojima je to strano smatrao glupima. Obzirom si imao potrebu to naglasiti, ničim izazvan, vjerojatno smatraš.
Ni slučajno. Nemam za to osnove. Velika većina drži se drukčijeg, standardnog razmišljanja i valjda im to onda funkcionira. Njihova stvar. Ja samo kažem da je moje razmišljanje bolje, razumnije, uspješnije itd. -- ako ga možeš prihvatiti.
Kako je uspješnije?

Evo, prihvaćam da je tebi bolje, da je tebi razumnije, to su sve neke subjektivne ocjene, ali uspješnost bi se već mogla i nekako objektivno ocjenjivati.
Pa čisto da pitam - kako?
