Éowyn » wrote:
Toleranciju na urlanje nemam. Jednom prilikom sam profesoru za vrijeme ispita rekla da se na mene ne može derati jer to stvarno ne podnosim. .
Amen. K tome kad sam najvise ljuda, onda sam najtisa, samo sikcem.
Imala sam sefa koji je bio dobar ko kruh ali je imao povremenu naviku izderavati se kad stisnu rokovi i stres. Ja sam tad bila najnovija tamo i svejedno rekla, da ga molim lijepo da NIKAD ama bas NIKAD vise se ne izdere na mene.
Gledao je u cudu, da se on tako izdere i na senior managere koji mogu kupiti pola grada, a ja sam ono analist tek.
Osmjeh broj. 17 i, na njih se derite i dalje kad vam to dopustaju.
Ja ne dopustam.
Da ne kazem da mi je kad sam svojevoljno otisla i to zbog obiteljskih razloga, napisao preporuku da sam pala na dupe.
Morticia wrote:Da, to me zanimalo, nisam vidjela da si već napisala, sorry.
I to je ono o čemu sam i ja govorila.
Mogla bih. Neko vrijeme.
Ali prije ili kasnije bi došlo do problema.
Oko kojih se onda ne bih mogla ni posvađati, jer ne bih imala s kim.

Strašna petlja.
Doslo bi do svadje jer se nisu mogli posvadjati.
Ja se sa prijateljima bas i ne svadjam.

Tu i tamo raspravimo nesto, mozda se durimo jedan dan, ako je bas nesto vece, ali nazalost najgore svadje sam imala sa mamom i bivsim muzem.
Prijatelji misle da sam smirena.
edit: sa kolegama se ne svadjam nikad, znam se izboriti za sebe i bez toga, al ono to sto u sebi mislim da je xy glup, to je moja stvar. Takvu vrstu ravnodusnosti ne mogu i ne zelim imati spram zivotnog partnera.
Ali zato se kolege oko mene medjusobno stalno kolju, u koju god da drzavu odem, uvijek isto.
Do te mjere da sam ne jednom otisla kuci usred radnog dana, da doma odradim dok se oni ufino pickaraju. I zgrozim nad kolicinom vremena i energije koju na to utrose.