klonka » wrote:Koji glupi naslov, odmah mi je digao tlak. Sama u dvajšestoj. Sama u trispetoj. Pa što ako je sama u pedesetoj? Ljudi si nađu partnere i u staračkim domovima. Eno tamo Žuži Jelinek, udala se po ne znam koji put, a skoro je duplo starija od Demi.
Trideset devet mi je godinica - još malo

- i nisam oženjen, nemam djece, nemam ni curu. I opet, ne brinem se. Ljubav će doći. Bitno je da sam ostao optimist, unatoč svemu, i da sam i dalje voljan davati. Ljubav, povjerenje, vrijeme, što god. Prošao sam sito i rešeto, ali vjeru izgubio nisam.
Budem usamljen katkad, istinabog. No znam što tražim i neću se smiriti dok to ne nađem. Za ekshibicije baš i nisam - ali to opet ne znači da neću grlom u jagode uletjeti u nešto. I ljubav i seks meni su stvar trenutka, inspiracije, pa i kocke. Dugo mogu igrati na sigurno - a onda odjednom sve stavim na stol. Tako funkcioniram.
No svaku sam vezu započinjao s namjerom da traje tisuću godina. Čak i FF odnose. Zaljubim se, jebiga.
klonka » wrote:Ako se odmaknemo od prizme godina... da sam zatelebana ko tele i da me momak vara i da mi se nakon toga poželi vratiti, a ja zatelebana ko tele i, kako oni pišu, slomljena, osramoćena (?) i povrijeđena, vjerojatno bih bila toliko šupendarasta da iskoristim njegovu grižnju savjesti da se pomirimo. Neovisno o godinama.
Meni oprostiti znači zaboraviti. A ja nikad ništa ne zaboravljam. Prijevaru pogotovo. Poždere me iznutra. I onda mi takva veza ne treba. Ako nema povjerenja, nema ni ljubavi.
Ne znam što bi se moralo dogoditi da prijeđem preko toga.