Ima jos (barem
Iako naoko nema direktne veze s neverbalnom komunikacijom (barem ne na način na koji je do sada pisano), cini se da motivacija čuda cini i onda kad toga nismo svjesni...
Ima jos (barem
Ne vidim, oči mi se sklapaju...
Gle malu voćku poslije kiše
Ne bih ja to, ja Undu volim. A i Eksača mi bude draga.Perzefona » wrote:Saće doć Stič i Emericzy i neka istuku tebe i undu.
Ja bih prije rekao 'hoćeš' (you will), a ne 'moraš' (you must). Znači, sve i da izbjegavaš gaženje u govno svejedno ćeš silom statistike i vjerojatnosti prije ili kasnije ugaziti... ako te do tada ne pregazi tramvaj.Emericzy » wrote: Ne samo da nema puta na kojemu ne možeš ugaziti u govno, nego štoviše, u životu moraš ugaziti i u govna.
A što je to 'čovjek nečijeg života'? Je li to opet neka mistika?Emericzy » wrote:I u tom haustoru upoznaš Čovjeka Svog Života, koji tu stanuje, a kraj kojega bi inače prošla brzim i sigurnim korakom, ne pridajuć mu nikakvu pažnju. Takvi su životni obrati najnormalnija stvar.
Gdje ima tih kompasa za nabaviti, ja sam svog zagubio negdje sa 7... ako sam ga zapravo ikad i imao.Emericzy » wrote:Život se ne izbjegava, nego se po njemu plovi -- gledajući unaprijed četvorim očima, čvrsto (ali ne ukočeno) držeći kormilo, prateći što kaže kompas i slušajući prognozu na radiju.
Zgodna pjesma.Emericzy » wrote:Evo što Cesarić kaže o sigurnoj luci:
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I stoje.
..koga? ..nodensa? ma sta me briga..udri, ma udriga, nabiga..
Perzefona » wrote:Ova ti je primjerenija:
Poludjela ptica
Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela dòseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru što je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.
ko to kaze? sad se ti oces za osvetu bicevat?Perzefona » wrote:Romantičari su užesno glupi.
pa nego sta je nego mrtvo romanticna? tzv poduzetni romantizam. ono, polubudnica kroz kritiku neusudjivanja.Perzefona » wrote: Pa kako kad su mrtvi?
Unda, tko reče da je Mrtva luka romantična, i po čemu ti je slatka?
Romantičan je više nodensov ah! Povratak.
Ja više niš ne kužim ovdje.
Molim te, odsviraj i undi cohena.Stitch » wrote:Neću ni ja. Mislim, znam popizditi, znam se naljutiti, znam i svašta reći - ali poslije svega najviše bude meni žao, najviše sebe povrijedim.![]()
Umjesto toga, oboje ću prvom prilikom svezati za stolac i recitirati im poeziju. Dobrišinu, jasno.
..to je iskljucivo jedan od zenskih pristupa svidjanju.ex anais » wrote:Da se vratim malo na naslov... Što mislite o onim sviđanjima koje isprve nalikuju ili zapravo jesu netrpeljivost? Znam, filmski je, znam, vjerojatno u RL završi na ŽuD-u ili Šupendarama, ali onako, jeste ikad imali osjećaj da vas netko beskrajno živcira i istodobno privlači?
Ne govorim sad o nekim ogavnim karakternima manama i onim osobama koje te živciraju jer su naprosto jadni oblici postojanja nego ono, o kako tako normalnim ljudima.
Oprosti, ali romatične komedije govore suprotno...a unda » wrote: ..to je iskljucivo jedan od zenskih pristupa svidjanju.
romanticne komedije su isti iskljucivo zenski pristup necemu. nego za koga se to snima?ex anais » wrote:
Oprosti, ali romatične komedije govore suprotno.
Šta, nikad nijednu nisi tio počupat pa ono, jel ?
Users browsing this forum: ClaudeBot and 15 guests