Kako znate da se nekom sviđate?

[Blesava]

Evo ti primjerice studija koja je obuhvaćala 15.000 ispitanika i koja je ispitivala sposobnost prepoznavanja odglumljenog osmijeha (neverbalna komunikacija)...

Ima jos (barem ) jedna studija, ali sad mi se ne traži link... Dakle, studija prema kojoj muškarci ukoliko su motivirani informacijom da je to vazno za uspjeh kod drugog spola (ili za potrebe ispitivanja - novcem ) pokazuju jednaki uspjeh u 'citanju' i razumijevanju osjećaja druge strane...
Iako naoko nema direktne veze s neverbalnom komunikacijom (barem ne na način na koji je do sada pisano), cini se da motivacija čuda cini i onda kad toga nismo svjesni...

[Perzefona]

Izgleda da ima pik na pjesnike s C.

Cohen.

Vidiš sad kako je to.

Ne vidim, oči mi se sklapaju...

[Eks]

Ne vidim, oči mi se sklapaju...

Gle malu voćku poslije kiše
pospana je pa se njiše

[Perzefona]

Saće doć Stič i Emericzy i neka istuku tebe i undu.

[Emericzy]

Saće doć Stič i Emericzy i neka istuku tebe i undu.

Ne bih ja to, ja Undu volim. A i Eksača mi bude draga.

Može li nešto blaže?

[Stitch]

Neću ni ja. Mislim, znam popizditi, znam se naljutiti, znam i svašta reći - ali poslije svega najviše bude meni žao, najviše sebe povrijedim.

Umjesto toga, oboje ću prvom prilikom svezati za stolac i recitirati im poeziju. Dobrišinu, jasno.

[nodens]

Kad smo kod Cesarića, ljepša mi je ona čuvena -

Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je želim,
ili ne želim.

( bingo )

[Perzefona]

Ova ti je primjerenija:

Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela dòseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru što je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.

[nodens]

Ne samo da nema puta na kojemu ne možeš ugaziti u govno, nego štoviše, u životu moraš ugaziti i u govna.

Ja bih prije rekao 'hoćeš' (you will), a ne 'moraš' (you must). Znači, sve i da izbjegavaš gaženje u govno svejedno ćeš silom statistike i vjerojatnosti prije ili kasnije ugaziti... ako te do tada ne pregazi tramvaj.

I u tom haustoru upoznaš Čovjeka Svog Života, koji tu stanuje, a kraj kojega bi inače prošla brzim i sigurnim korakom, ne pridajuć mu nikakvu pažnju. Takvi su životni obrati najnormalnija stvar.

A što je to 'čovjek nečijeg života'? Je li to opet neka mistika?

Život se ne izbjegava, nego se po njemu plovi -- gledajući unaprijed četvorim očima, čvrsto (ali ne ukočeno) držeći kormilo, prateći što kaže kompas i slušajući prognozu na radiju.

Gdje ima tih kompasa za nabaviti, ja sam svog zagubio negdje sa 7... ako sam ga zapravo ikad i imao.

Što bi bio kompas ovdje, tj. u toj metafori? Meni se život ne čini kao plovidba pod kompasom, nego na jurcanje okolo po pučini bez ideje nekakvog 'cilja'. Jer ako cilj postoji, bi li ga znao imenovati?

Evo što Cesarić kaže o sigurnoj luci:

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I stoje.

Zgodna pjesma. Evo jedna meni interesantna...


Život je more, pučina crna
po kojoj tonu mnogi što brode
nije mi srce plašljiva srna
ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
oseka sreće, a tuge plima
šiba me nebo bičem oluje
al' još se ne dam i još me ima

U jutra rana plaše me senke minulih dana
sećanja mutna kao u laži, kao u snu
ipak se borim, ipak se nadam
sve manje letim, sve više padam
i sve su jače ruke sto me vuku dnu

Možda će žena svilenog bedra
koja me zove i pruža ruke
uliti vetar u moja jedra
do nove žene, do nove luke

[..a unda]

..cudo jedno kako vi sami sebe ne slusate. i kako onda uopce mozete znat jel se sebi svidjate, a kamoli nekom drugom?

..di sam se ja to obrusio na cesarica? samo sam rekao da mu ona..ona pjesma i nije bas najostrija u njegovoj alatnici.

ali, ko vama sta smije rec..brodovi, luka, sunca koja zalaze bez nas, nezalivene srdele, a mi tu..eh, ah, oh..a zivot oda, a di si bija sutra, oh, eh, ah..

mene cesaric u onoj pjesmi podsjeca na onog sta je nagovarao dalmatinca koji je lovio ribu s kraja, da se malo movi, da se angazira, da skakuce po sikama, pa ce onda kupit tri tunje, pa kaic, pa kocu..

e, a vama je to, ono..trans. i to poduzetni neki trans..aj, dizi sidra, kacaj jidra, ide vidra..

cek malo..koja vidra, sta sad vidra? ma nema veze, bitno je da je eh, ah, oh..

[nodens]

A evo i obrade zločeste djece


Krče mi creva, smrde mi noge,
lasi zmazane, a zuba nemam.
Kaj mene briga kaj sam tak ružan,
jer ja sam slepi i neznam hodat.

Kažu da sam crnac, a homić jesam
ni oca nemam ni majke nemam.
Ja sam bez nogu ni ruku nemam
a niš ne čujem i boli me srce.

Ja raka imam i leukemiju
Ja bum vumrl od side strašne.
Al život je lepi, makr pluća nemam
a bubreg jedan je sasvim otkazal.

Posve sam izgoril, koža crlena
Vu bunar sam opal i nišće me ne vadi.
Ovo sad pevam iz bunara dubokog
Jel bu se nešće sažalil na me.

Mama me mrzi, otac me pluje
A sestra moja hoće spati z menom
O bože bože kaj bu se dogodilo
Ja bum se vubil, u darkere prešel.

A zakaj sam taki, siromašan jake
Krule mi creva, a šupak mi sašit
Žuticu imam, prste mi fali
v pilani radim za pet dinara.

O ljudi ljudi kaj bu to bilo zakaj me nema,
još samo je glas ostal,
Derat se morem, al kaj mi to vredi
Kad su me zaprli u Postojnsku jamu.

[Perzefona]

Sad si obahatio kad si vidio da te neće tući?

Grozan si.

[..a unda]

Sad si obahatio kad si vidio da te neće tući?

Grozan si.

..koga? ..nodensa? ma sta me briga..udri, ma udriga, nabiga..

[nodens]

Ova ti je primjerenija:

Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela dòseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru što je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!

Ljubit... al koga? ... Privremeno - ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.

Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.

[Perzefona]

Romantičari su užesno glupi.

[nodens]

Romantičari su užesno glupi.

You tell 'em.


Nego, ima li nešto što nije glupo?

[..a unda]

Romantičari su užesno glupi.

ko to kaze? sad se ti oces za osvetu bicevat?

..to je samo druga vrst inteligencije, nikakva glupost..

i ne vidim nikakvu romantiku u onoj cesaricevoj pjesmi. samo dvije zlice secera previse, recimo..

[Perzefona]

You tell 'em.

Pa kako kad su mrtvi?

Unda, tko reče da je Mrtva luka romantična, i po čemu ti je slatka?

Romantičan je više nodensov ah! Povratak.


Ja više niš ne kužim ovdje.

[..a unda]

Pa kako kad su mrtvi?

Unda, tko reče da je Mrtva luka romantična, i po čemu ti je slatka?

Romantičan je više nodensov ah! Povratak.


Ja više niš ne kužim ovdje.

pa nego sta je nego mrtvo romanticna? tzv poduzetni romantizam. ono, polubudnica kroz kritiku neusudjivanja.

[nodens]

Joj Perze, pa nije moguće da nikad nisi čula za izraz 'you tell 'em'.

Ili me opet zezaš... bez razloga.


Evo, aj pitaj me nešto što misliš da bi 99% muškaraca slagalo da ih pitaš. Može i nešto jako neugodno, onak', toliko neugodno da i tebe bude sram pitati, a kamoli nekoga odgovoriti.

[Eks]

Neću ni ja. Mislim, znam popizditi, znam se naljutiti, znam i svašta reći - ali poslije svega najviše bude meni žao, najviše sebe povrijedim.

Umjesto toga, oboje ću prvom prilikom svezati za stolac i recitirati im poeziju. Dobrišinu, jasno.

Molim te, odsviraj i undi cohena.

[Eks]

Da se vratim malo na naslov... Što mislite o onim sviđanjima koje isprve nalikuju ili zapravo jesu netrpeljivost? Znam, filmski je, znam, vjerojatno u RL završi na ŽuD-u ili Šupendarama, ali onako, jeste ikad imali osjećaj da vas netko beskrajno živcira i istodobno privlači?
Ne govorim sad o nekim ogavnim karakternima manama i onim osobama koje te živciraju jer su naprosto jadni oblici postojanja nego ono, o kako tako normalnim ljudima.

[..a unda]

Da se vratim malo na naslov... Što mislite o onim sviđanjima koje isprve nalikuju ili zapravo jesu netrpeljivost? Znam, filmski je, znam, vjerojatno u RL završi na ŽuD-u ili Šupendarama, ali onako, jeste ikad imali osjećaj da vas netko beskrajno živcira i istodobno privlači?
Ne govorim sad o nekim ogavnim karakternima manama i onim osobama koje te živciraju jer su naprosto jadni oblici postojanja nego ono, o kako tako normalnim ljudima.

..to je iskljucivo jedan od zenskih pristupa svidjanju.

[Eks]

..to je iskljucivo jedan od zenskih pristupa svidjanju.

Oprosti, ali romatične komedije govore suprotno.

Šta, nikad nijednu nisi tio počupat pa ono, jel ?

[..a unda]

Oprosti, ali romatične komedije govore suprotno.

Šta, nikad nijednu nisi tio počupat pa ono, jel ?

romanticne komedije su isti iskljucivo zenski pristup necemu. nego za koga se to snima?

sta pocupat pa ono?

kazem, to moze samo zenska misao.. jooj sta me ovaj nervira, naradje bi ga sad zajasila.