Kralj alkohol

[Lord Byron]

Ajmo najprije razvrstavanje: vi kojima je prva asocijacija "jes' vala, dobro kažeš, baš kralj, mala, daj još jednu!" na jednu stranu, vi koji ste se sjetili Jacka Londona na drugu stranu - a vi koji ste se sjetili grupe Time, padnite mi u generacijski zagrljaj. .

Dugo već pokušavam sročiti ovaj topic, i nikako ga "uobličiti u glavi"; neće, već vidim, ni sada ispasti kako bi trebao. Naime, što više pokušavam naglasiti tu nekakvu nepatronizirajuću intonaciju svojih rečenica, sve mi slabije, očito je, ide od ruke.

Dakle, o čemu se radi, dame i gospodo?

Osim stanovitih centimetarskih (muške duljine i ženskog opsega) naglašavanja, još jedna od forumskih konstanti je veličanje alkohola (pustimo sad droze na miru, možete valjda toliko izdržati ) kao nekakvoga conditio sine qua non iole bolje zabave. Sve je to meni bilo jasno dok nisam učestalo počeo nailaziti na spominjanje zajedničkog teturanja i bljuvanja u WC-školjku kao ultimativnog znaka bliskosti i iskrenosti u - vezi.

Sad kreće uzaludni pokušaj "fabriciranja metle s ljudskim likom": nisam ni najmanje nesklon kojekakvoj vrsnoj tekućini - doduše (o, kakvo iznenađenje!) sklon sam snobovštini po pitanju stanovitih napitaka, ali ni najmanje smjeran i samozatajan po pitanju količina tih stanovitih napitaka. Dakle, ne jamram iz pozicije dr. Rakara (još jedan generacijski test ) koji je jednom negdje nekad zapalio i to ga dan-danas pere toliko da vodi križarske ratove protiv pušenja.

Ali, malo se pogubim kad tako jako često čitam kako dobre zabave jednostavno ne može biti ako se ljudi (pritom, ili prije toga) temeljito ne iznerede, kad sveudilj nalijećem na veličanje vlastitih stanjâ pijanstva - ili, pak, na naglašavanje "normalnosti" bivanja u tom stanju (u smislu tolike učestalosti da to postaje pravilo, a ne iznimka). Taj mi dio, iskreno i nepatronizirajuće, nije jasan: činjenica da je "težište priče" prebačeno s alkohola kao izvora svojevrsnog užitka (neovisno o okolnostima u kojima je konzumiran) na alkohol kao skoro pa ortopedsko pomagalo nužno za vrhunsku zabavu. Ono, nema ljudske zabave dok conditio sine qua non ne postane kondicija, sine, kvakva.

Vidim samo dva moguća objašnjenja, a ni s jednim nisam baš nešto zadovoljan kao nužno točnim: ili ljudi temeljti pretjeruju u svojim opisima (to mi je neobično jer se ne radi o mawim pwawima koje izmišljanjem kupuju odraslost), ili ljudi fakat moraju najprije otupiti/suziti svijest da bi se mogli osjećati dobro i provesti dobro - to bi (mi) onda značilo da ta svijest baš i nije u najboljem stanju. Moguće da postoji i treće, bolje, pametnije objašnjenje, ali ne ide mi.

Nema pitanja. Plahta per se.

[Morticia]

Ovo zadnje.
Imam potrebu suziti svijest da bih se mogla (stvarno jako) dobro provesti.
Da, očito da nije u nekom stanju, svjesna sam toga i ne bježim od toga.

[Maleficent]

Jako mi se sviđa ovo "otupiti/suziti svijest" - i da, treba mi to da bih se osjećala dobro. Moja duša je oduvijek crna kad je trijezna.

[klonka]

Oboje.

Odavno mi se nije zabavno razbiti (iako mi je i dalje jedan od kriterija za LjubavMogŽivota da mi drži glavu rok rigam ) tako da iduće jutro ne mogu stajati na nogama, ali suziti svijest, to da. Ne mogu zamisliti zabavu na kojoj ne pijem. Čini mi se da je takav svijet, valjda smo svi pomalo alkoholičari.

[vrrrlet]

Ova životinja priča o kralju alkoholu. Meni se osobito sviđa zavijanje u tepih. U flašu ne pišam.

Pijenje alkohola je kao čekanje Godota. Nećeš osvojiti onu slatku malu nakon još jedne čaše. Ako misliš osvajati, to čini trijezan.

Dakle, alkohol treba piti pošteno, bez da od njega očekujemo da radi i živi umjesto nas, čista srca i okruženi ljudima koje volimo i trijezni, jer tek tada će zasjati sunce pohranjeno u bačvi.

[Beau]

Nekad davno, dok sam još cugala , nije mi bio cilj suzit svijest. Prije ovo prvo, pretjerivanja radi. Htjedoh samo da se otkačim, i to je sve. Čim bih primila prvu čašu alkohola u ruke, već bih osjetila opijenost Ali to me nije priječilo da kasnije popijem previše čaša, jelte....

Danas, kad ne pijem, znam da mogu izgledat sasvim pristojno pijana i bez alkohola

Inače, smatram da ovaj drugi razlog cuganja je kind of opasan

[Éowyn]

Ajmo najprije razvrstavanje: vi kojima je prva asocijacija "jes' vala, dobro kažeš, baš kralj, mala, daj još jednu!" na jednu stranu, vi koji ste se sjetili Jacka Londona na drugu stranu - a vi koji ste se sjetili grupe Time, padnite mi u generacijski zagrljaj. .

Mislim da idem sjesti i plakati

Ja ne volim izlaziti i stvarno ne volim klubove. Da bi mi bilo koji izlazak bio iole podnošljiv, mislim da bih trebala imati zavidan broj promila alkohola u krvi.
Ako sam samo lagano pripita, postajem užasno ukočena jer se svim silama trudim hodati ravno u štiklama i ne izvaliti kakvu glupost, tako da uglavnom šutim.

Mislim da na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko sam se puta u životu baš temeljito napila i vjerojatno bih imala koji prst viška. Preferirala sam droze
Doduše, tad kad sam bila užasno pijana sam se super zabavila, no više mi nije cilj zabavljati i sve oko sebe svojim pijanim ispadima.

Uglavnom, odlučila sam sama sebi nedavno priznati da sam jednostavno dosadna i više se ne tjeram ni na kakve izlaske jer svi normalni ljudi mojih godina izlaze. Tako da sad pijem prilično rijetko.

[Eks]

Moram priznati da postoji razlika između trijezne zabave i pripite zabave. Ne znam, naprosto je drukčiji osjećaj. Ali, stajem na pripitosti. Više od toga mi ne treba, postaje teret i svrha sam sebi. Bljuvanje, opijanje do bljuvanja mi je jako odbojno. Znači, ok mi je ako netko može popiti enormno puno ako ostane na nogama, ali ako ode pod stol, meni je to na neki način upropaštavanje te iste zabave. Već dugo nemam u primisli svjesnu namjeru o opijanju- ako popijem, popijem. Zapravo, ono što mi ide na živce je podrazumijevanje pijenja i čudni pogledi ako nekad posve odbijem alkohol. Ide mi na živce što se moram pravdati nekim stvarno dobrim razlogom zašto sam to uradila.

[Maleficent]

Uglavnom, odlučila sam sama sebi nedavno priznati da sam jednostavno dosadna i više se ne tjeram ni na kakve izlaske jer svi normalni ljudi mojih godina izlaze. Tako da sad pijem prilično rijetko.

E da. Ja pijem najradije doma, iza ručka. Nakon toga idem malo leć na jedno tri sata. To mi je najslađi dio dana.

Inače, ni ja se nikad nisam prepila tako da bljujem. Uvijek pazim da ostanem dama.
A pripitost mi čini ljude oko mene ljepšima i nekako dražima nego što mi stvarno jesu. I samo se smijem...

[Éowyn]

E da. Ja pijem najradije doma, iza ručka. Nakon toga idem malo leć na jedno tri sata. To mi je najslađi dio dana.

Inače, ni ja se nikad nisam prepila tako da bljujem. Uvijek pazim da ostanem dama.
A pripitost mi čini ljude oko mene ljepšima i nekako dražima nego što mi stvarno jesu. I samo se smijem...

E tako i ja volim iza ručka popiti nešto, ali prilično rijetko. Najčešće pijem kad putujem zapravo. Čitavo putovanje u Belgiju mi je ostalo u nekom mutnom sjećanju jer sam svaki dan degustirala razne vrste piva.

Nisam ni ja nikad bljuvala (niti vrištala, plakala, valjala se po podu i sl.). Samo malo radim budalu od sebe. Zadnji put (nakon kojeg sam rekla nikad više) sam imala fotosešn s Matošem I to mi se u tom trenutku činilo kao sasvim normalna ideja.

[rh4ps0dy]

Iskreno mi je odbojno hvalisanje o pijenju i bljuvanju. Razumijem da netko uživa u čašici (iako sam ja nimalo takva ), ali da netko bude zabavno rigati... (no, ja sam emetofob )

[JPK]

Ne sjećam se kad sam zadnji put izašao van, navečer, vikendom, a da nisam pio nešto. Možda se i dogodilo, ali sam potisnuo jer je bilo preloše.

A zabavno je i isprobavati nove okuse. Nakon duljeg iskustva s belgijskim pivima, ista su mi postala malo dosadna, pa sad imam u planu malo bolje upoznati vina iz Bordeaux i Hermitage (syrah ) regija.

[*jezebel*]

kralj alkohol? kralj k****.
nisam tip osobe koja mora popiti da bi se dobro zabavila i otpustila kocnice.
prema pijanstvu gajim lagani prezir (onak', bas je kul kad netko ne zna gdje je i tetura znojan prema tebi da ne znas hoce li te zagrliti i srusiti ili ce se izrigati po tebi i onda ti, smrdljiv kakav je, prica o ljubavi, miru ili *izdimaterinoj, a sutradan te ne pozdravi na ulici jer te se, naravno, ne sjeca. mislim, nije da imam potrebu za pozdravljanjem s osobom koja istu recenicu ponavlja trideset puta, ali mi je sve skupa debilno.). takodjer, nisam ni neka otporna pa da podnosim ne znam koliko alkohola.
pijem rijetko i u malim kolicinama, onako za gust.
ako mi se ne pije, u drustvu necu piti, bez obzira na to sto mozda vecina pije.
s druge strane, ako se otvori kakvo vrhunsko vino koje jos nisam probala ili opcenito nesto sto mi se cini zanimljivim i sto se ne vidja svaki dan, pruzit cu casu jer volim probati nove okuse (meni to spada pod opcu kulturu ), a lagala bih kad bih rekla da nema nicega u podizanju raspolozenja.
najcesce pijem uz dobro jelo (zapravo, uz alkohol uvijem moram imati nesto za jesti, u kaficima ne pijem), uz kakav desert ili kad sam sama i raspolozena za neki mali ritual u vidu kupke, pustanja glazbe i etericnih ulja pa se s malo alkohola dodatno uljuljkam u…nesto.

nerijetko me se u drustvu nagovaralo da popijem nesto ili da popijem jos, ali isto tako se, zanimljivo, nerijetko desilo da upravo ti koji nagovaraju (inace se uglavnom radi o okorjelima koji mogu popiti alkohola vise nego vode) nakon vise ispijenih casica ostaju (pogadjate?) ozbiljni, da ne kazem zalosni, dok se ja na tamo neku foru ili situaciju smijem tako da bi neupuceni pomislili da sam u najmanju ruku pripita. nisam dusa zabave i superopustena. daleko od toga. ali se definitivno mogu jako dobro zabaviti bez alkohola ako sam raspolozena i u dobrom drustvu. pa mi se tako namece pitanje: ako nam svima treba alkohol da bismo odrzali to neko druzenje, sto nam zapravo ostaje? zar je zaista potrebno ulagati toliku energiju radi odnosa koji to nisu i koji to mozda nece ni biti? radi odnosa s ljudima koji novopridoslima, jadni iako su popili cijelu butelju, u dobi od cetrdeset godina kao petnaestogodisnjaci govore: ''dajte si nesto popijte, ne mogu vas gledat' takve''. bas mi se nedavno desila takva situacija. mi raspolozeni, a ona se i nakon cijele butelje koprca sama sa sobom i ide prcat'.

inace nisam nesto pila ni u srednjoj skoli. naravno, tu i tamo bi se gutnuo kakav bambus s najjeftinijim mogucim vinom , ali brzo me to pustilo. ja sam vise tip za dobar muskat, likere, kupinovo vino, dobar stout i tak'... srecom pa ne volim piti cesto i puno - osim fizicki, ne bih to izdrzala ni financijski.

[harpy]

Riganje mi nije zabavno, ali, dogodi se tu i tamo da fakat pretjeram zaozbiljno.
Znam pit i mogu popit više od vlastitog ćaće i većine njegovih prijatelja rmpalija, ali, da, hm, svjesna sam da se time nije za hvalit
Svi oko mene piju i to poprilično. Na tulumu bez alkohola prvi i zadnji put bila sam na nekom putovanju s crkvom, ali i tu smo se poslije naučili snalazit.
Uz ručak i večeru, vino obavezno.
Kužim ljude koji se ne oblokavaju, ali uopće ne kužim ljude koji ne piju ni kap nikakvog alkohola.
To mi je skoro pa isto ko i ovi kaj moraju završit večer rigajući, samo zdravije
Rakija spaja ljude

[A.P.]

U sredini sam. Mogu popit, volim popit, ali nisam nikad rigala od alkohola. Prvo, jer ne zajebeš samo sebe, nego i nekog frenda ili siroče koje ti nije ništa, ali se nesrećom našlo u blizini pa te mora pripaziti, drugo, what's d point. Kontrolirat se znam, nikad se ne natačem, a i pivo mi je ukusno

Jedini razlog zbog kojeg je loše ne piti pri izlasku je gomila pijanih ljudi oko tebe, a to su situacije u kojima se stvarno poželiš prostrijelit u čelo. Jednom sam bila designated driver, naglasak na jednom

[*jezebel*]

harpy, ovo ''na nekom putovanju s crkvom'' mi je prajsles.

nda, da se dopunim. osim sto sam fizicki osjetljiva i imam odbojnost prema gubitku kontrole do te razine na kojoj covjek riga ili se rusi (em je opasno, em je ruzno, em je neugodno), tu je i moja samozivost. takodjer, u bliskoj sam obitelji imala tezi slucaj ovisnosti (doduse, nije rijec o alkoholizmu) koji mi je dodatno ogadio prizore ljudi pod utjecajem, pogotovo ako su naporni (a nerijetko su naporni). kad govorim o mom vidjenju vidno ''ubijenih'' ljudi, situacija u obitelji ga nije bitno promijenila, ali ga je definitivno ucvrstila. rekoh, popijem tu i tamo za gust. ali definitivno mogu shvatiti da netko mozda ima toliku odbojnost da ne zeli popiti ni kapljicu alkohola. ili ga fizicki ne podnosi. ili je sam imao problem i tanka ga linija dijeli od povratka.

[Ashtaroth]

Mislim da mi je najveći bizarluk te vrste bila scena kad sam na svoje oči gledala žensku kako riga dušu, da bi sutradan govorila kako joj je bilo nenadjebivo dobro.
Da, rekla je da se ne sjeća dijelova gdje su ju hvatali uokolo da ne pobljuje sebe.
Ne vjerujem u stvarnu amneziju - dok god osoba može bauljati, mislim da mozak sasvim ok upija informacije, te da je zaboravljanje izbor/potiskivanje, a ne da nije ni došlo do pamćenja.

Za sebe - kažem da ne pijem nego konzumiram.

Imam 2 načina uživanja u alkoholu, no oba se temelje na tome da mi užitak ne dolazi iz alkohola, već iz okusa koji je drugačiji ako postoji, odn. ako ne postoji alkohol. Alkoholne verzije su mi u pravilu ukusnije. I pijem likere, tj. nešto što ima alkohola i šećera u dovoljnim količinama da kažem da mi je slatko. Ne postoji slatko vino za mene, barem ne još (osim nekih domaćih kupinovih). Dakle, irish cream, voćne votke, kruškovac, višnjevac, pisang, malibu i takve stvarčice. Pivo jok, nekad bilo ok samo za ugasit žeđ, zadnjih 8 godina mi okus nikako ne paše, odustah od probavanja, nije da mi fali.

Pijem čisto - količina 3 ml, mojih nekoliko gutljaja. Obično me domaćini zafrkavaju da samo moraju bezveze prati čašu. Znam nekad dulje pijuckati veću količinu, ali onaj birc-standard od 0.03 ili 0,05 je meni ono, PUNO

Ili pijem miješano s obično gaziranim sokom, npr tangerina i pushkin time warp votka, ili dalmatino s cocktom/tangerinom - to je u zadnje vrijeme. Kremaste stvari ne miješam, samo ove 'prozirne'.

Dakle, kad me se pita jel pijem, obično kažem da ne, jer je kraće za objašnjavati nego ova litanija

Dva puta u životu sam bila pripita. Jednom jer se tip kojeg sam htjela meni pred očima pohvatao s curom koju prvu put vidi - eksanje pive i odlazak doma, ta zaključak da mi je to glup razlog za piti, i generalno, ako sam u komi, ne pijem. Tu sam srela neku babu na trgu koja mi je pričala o maskama
Drugi put jer me zanimalo hoće li itko vidjeti da mi je svijet lelujav nakon eksanja pive. Nije nitko vidio.
Dob? 16-17
Ne, nisam imala potrebu nikakve alternativne supstance isprobavati. Ne pušim - probala jer me zanimalo, zaključila da mi smrdi, da se gušim, ne vidjela užitak i zaključila da nek uživaju oni kojima paše
Ne pijem ni kavu, a ako ju pijem (ono jednom godišnje kad treba ostati budan) to je sa mlijekom i puno šećera i više manje eksam. Čaj je isto uz puno šećera. Ako mi nešto želi biti fino, mora imati intenzivan ili pun okus. Šećer, sol, začini obično tome doprinesu.



Ne treba mi alkohol da bih bila zabavljač društva. No, to vrijedi samo za društvo kojem ne treba alkohol da bi se zabavili. Ova druga društva - brzo se potrošimo ako smo uopće i imali nešto 'zajedničko', probavam samo kad sam 'in the mood', inače preskočim. Prazno mi je, ne inspirira me, radije piljim u zid, kreativnije je.

Što se tiče dizanja raspoloženja, na meni je sasvim dobro radila fanta lemon, edicija 2000/01 dok je bila žuta, a ne ove bijele verzije.




Fora mi je zapravo vidjeti 'segregaciju' kad skužiš da nije samo razlika jel piješ/pušiš, već se zapravo - razlikuju čitavi svjetovi, ono, malo zagrebeš i vidiš zapravo - bitno drugačiji svjetonazor, velike razlike gdje dolazi do kolizija bez beda i općeg nedostatka razumijevanja.

Da mi je bizarno da netko strusi litru stocka jer je došao doma i vidio bocu na stolu, je. No, sklonim se. Da, volim različito, ali ne ono koje koje mi je dijametralno suprotno.

Nisam baždarena i ne želim biti. Gušt mi je da mogu uživati u onom što je preda mnom, bez da to mora ići stalno jače/više da bih išta osjetila.

Da, ja itekako osjetim alkohol u 3ml likera, no pod stol ne padam jer neću toliko popiti, jer mi ne paše takva količina niti me zanima koja je to količina.

Kad sam u moodu mogu izvesti svašta, no, uvijek "pri punoj svijesti i zdravom razumu". Zapravo, ne volim druženja s pripitim/pijanim ljudima[1]. Nije opcija da mi netko kaže da sam mu draga nakon čaše pive. Prazna mi je ta izjava. Prazno mi je zapravo sve što dolazi iz ustiju ljudi 'under infulence'. I da, mijenjam mišljenje o nekom nakon što ga vidim uz alkohol i da valja/radi gluposti koji se onda 'srami' kasnije.
Ono, stoj uz ono što napraviš, a ako nešto ne želiš - nemoj napraviti, dok nisi u komi, imaš izbor
"sram me" i "nisam to mislio" su mi dodatno šuplje stvari, uz onu poznatu "nije mi ništa značila"

Ne kažem da je skupljanje hrabrosti trivijalno, nije nimalo, i ogroman je stres. No, učim ga hendlati i svaki put je mrvu lakše. Ne želim pomoćne tvari.

I najbrži mi je turn down da me netko nagovara, od 'probaj ovo' preko 'ajde napravi ovo, dokaži se, ili si papak koji ne može'. Kažem da sam papak, steram u rodno mjesto autora i odem


[1] jer, rijetki su oni koji su isti sa ili bez alkohola

Kad sam kod toga, znam za curu koja je zbilja dvostruka ličnost kad se napije, i to ono, klinički dvostruko - odaziva se na drugo ime dok je pijana, 'pijana' ne zna tko je 'trijezna', ima druge priče o životu i hobijima čak ako se dobro sjećam, 'trijeznoj' su rekli za postojanje 'pijane', ali 'trijezna' ima totalni blackout dok vlada 'pijana'.
I sve skupa mislim da ide nakon par čaša tekile. Par je ono 2-3.
Meni je to creepy, njenom društvu je to baš fora, ona se s njima zabavlja, no ne znam što zbilja misli o tome. Da li je zbilja blackout ili glumi, pojma nemam.

[rh4ps0dy]

Zakon mi vas je čitati, ljudovi.

E da, i ovo kaj Ash veli, na nekoliko mi organa ide nagovaranje - ak ja ne hodam uokolo ljude odgovarajući od pijenja, otkud njima ideja da mene nagovaraju na isto? Ne znam koja im korist od toga.

[Pješčana]

Još u srednjoj mi je bilo nejasna potreba da toliko piješ da te drugi iz društva moraju držati na životu koliko rigaš, padaš u nesvijest ili oboje. da bih i sama imala nekoliko jakih opijanja, uz povraćanja i zakletve nakon toga o nikadnepijenju kad sam došla na fax
ja volim alkohol. baš uživam u njemu. ali uživam i u hrani, odjeći, nakitu, dobrom društvu, prirodi. davno je bilo kad sam se zadnji put napila, godinama već izlazim van, i ako vozim, ne pijem. uopće mi nije problem biti cijelu noć vani bez alkohola. ne doživljavam takav izlazak manje zabavan ni manje vrijedan. imala sam situacije kad bih rekla da vozim i ljudi bi imali onaj tužni, sažalni pogled jadna ti, kako se ti žrtvuješ što mi više govori o ljudima, koji su u nekom trenutku izjednačili zabavu s opijanjem. kako je netko već spomenuo, više ću popiti na ručkovima i večerama, i tu je veća šansa da se opijem, jer zasjednemo, pa uz ručak, pa nakon ..i otegne se dok se boce ne isprazne.
Meni je pol frižidera puno boca vina i rakije, i baš mi je gušt nakon posla i večere popit vina ili rakije.
svjesna sam prisutnosti ideje da se trebaš zapit do nesjećanja kao potvrde dobre večeri, ali to mi je jednako razumljivo kao i zapijanje i potom sex s nekim koga inače ne bi pogledao/la, samo zato da sutra možeš reći da si se pojebo, al se ničeg ne sjećaš. ali valjda, pretpostavljam, u nekim slojevima društva to je nadriüber način za provest vikend. razumijem da je lakše pod okriljem zlog alkohola napraviti neke stvari i prebaciti odgovornost na nekog/nešto drugo
po svemu ovome rekla bih da sam negdje u sredini. ali imala sam faze da mjesecima nisam okusila alkohol, jer mi se nije htjelo. pretpostavljam da ga doživljavam kako treba, nije na pijedestalu niti u crnom paklu poroka.

[Lastan]

Mogu popiti.

Štoviše, mogu poprilično popiti: geni, tehnika, kile – sve imam.

No generalno gledano – ne pijem.
Popit ću malo, popit ću dobro, i neću ganjati nikakva promijenjena stanja svijesti. Hvala, ne treba mi to; ako se ne mogu zabaviti kakav jesam, onda se ne mogu zabaviti.

Uostalom, čitao sam nedavno da alkohol na svijest jače djeluje jer očekuješ takav efekt nego jer bi stvarno tako djelovao. Placebo samo takav (iako definitivno tako djeluje na kronere & co.).

Rođena mi je sestra svojedobno – još smo valjda tinejdžeri bili; ona sasvim sigurno jest – objašnjavala kakav je gušt kad nakon tuluma grliš školjku. Hvala, dosta sam se nabljuvao u životu od kašlja, ne privlači me nimalo ideja da si umjetnim putem idem izazivati takve reakcije.
Ne vidim što je u opijanju zabavno. Ne vidim što je tako dobro u gubljenju kontrole nad pokretima i nad jezikom. Ne vidim po čemu je zabava s alkoholom bolja od zabave bez alkohola.

Ja se volim svega sjećati i uživati bez otupljenih osjetila.

[blue]

Volim popit ali mogu pit i ne moram. Obično si znam neku granicu i kad vidim da sam blizu, prelazim na vodu. I kad sam pripita, imam ful kontrolu nad motorikom i izgovorom, al oči
Zastakle mi se oči i zacrvene od jedne pive, ma i samo od dima i onda izgledam satrano

Ne mogu reć da se nikad nisam prepila ili povraćala, ali nadam se da su ti dani prošli To mi nikako nije ni cilj, ni gušt. Ne pijem alkohol uz ručak, osim u iznimnim situacijama (npr. poslovni ručak) i tad se ograničavam isključivo na jednu čašu. Ne mogu odrediti jesam li baždarena ili ne jer nekad mogu puno popit, a nije mi ništa, a nekad se napijem od jako malo

Malu prednost dajem izlascima s alkoholom - ne mjenja me drastično, ali da postajem opuštenija, postajem. Vjerojatno i zato što tada svoje možebitno ponašanje mogu pripisati alkoholu Slažem se s Lastanom, da moguće je da se radi o placebu.

[Trip]

da, nismo svi opušteni u društvu, alkohol radi taj triger trenutak u najkraćem vremenu. nije nužan, ali je dobrodošao. kad je kralj u igri nekako se stremi zabavi, po defaultu, 'kao da se mora', svi se trude ispoštovati situaciju, direktivu gospodina boce na stolu. tako onda i bude, for a while. uzdržljivost je svakako uputna.

kad/ako netko zove, ne znam reći 'ne'.

[dimnjak]

mislim da prica s alkoholom putuje skup s nama kako odrastamo.

prvo pocne kao neko dokazivanje i (statusni) simbol u srednjoj skoli.

onda krene kao opustac kocnica. malo popijes da bi svoju sramezljivost i nesamopouzdanje nabildao do granica da ispadnes budala, no u svijetu u kojem si tada, to je cool, pa ispadas faca.

kasnije cugas zbog toga jer ti je dobro. jer si konacno upoznao i shvatio sebe, kao i svijet oko sebe. biras s kime ces izaci i gdje ces izaci. postajes hedonist i stalo ti je da se dobro provedes. znas cijeniti dobar provod. znas cijeniti opcenito vrijeme koje je predvidjeno za zabavu. i zaista se zabavljas. cuga je tu sporedan i popratni element koji je konacno na onom pravom mjestu na kojem treba biti- da sluzi tebe, a ne ti njega.

nakon toga dolazi faza evociranja uspomena i dobrih starih vremena. kada si sva ta mjesta posjetio tisucu puta, sve sale cuo u repriziranoj repriznoj programskoj shemi, kada mozes predviditi svaki izlazak i ne svidja ti se, kada zabava vise nije zabavna, kad se pitas "a kamo veceras i s kime van?"...e onda posezes za alkoholom i pricom o those were the days my friends, we thought they'd never end...ali ipak jesu pa cemo ih na ovakav nacin odrzavati na zivotu. eutanazija je rjesenje.

i za kraj, zadnja faza cuganja je ona kada cugas od ocaja. da zaboravis. da otupis. da ne cujes. ni ne vidis. da ne izgoris. tralalala.

nisam jos prosla samo zadnju fazu

najduza faza bila je treca. kada je dosla cetvrta, u principu sam prestala opijat se.
da, znala bi otici van i napiti se, ali to nije ni priblizno onako kako bi nekoc, iz cistog gusta i zadovoljstva.
stim, da se u zivotu nisam ukomirala i imala blekaut. znala sam piti. abnormalne kolicine, ali s umijecem

uglavnom...u svim tim fazama bez problema sam se mogla jednako dobro zabaviti i bez alkohola. zaista. cesto mi nisu ni vjerovali da nisam nacugana
bit ce da je to do state of mind

[Nica]

Ono, nema ljudske zabave dok conditio sine qua non ne postane kondicija, sine, kvakva.

Ovo mi je bilo toliko slatko i simpatično i duhovito da uopće nisam suvislo pročitala ostatak ni shvatila što dalje piše.

O svom jedinom pijanstvu sam toliko pisala po više foruma da više uopće nema smisla pisati o tom jadu, sramu i tuzi. Alkohol baš i ne konzumiram: do kvalitetnog ne dolazim, a jeftini me i nije oduševio. Ne izlazim pa baš i nemam prilike opijati se, ali mislim da sam pijana još manje zabavna nego trijezna, osim na onaj način gdje mi se može rugati i ismijavati me. Možda mi je to pijanoj i zanimljivo, ali trijeznoj nije.

Ne znam jesam li fulala bit topica, samo sam htjela staviti cerek tamo gore.

[JPK]

kralj alkohol? kralj k****.
nisam tip osobe koja mora popiti da bi se dobro zabavila i otpustila kocnice.
prema pijanstvu gajim lagani prezir (onak', bas je kul kad netko ne zna gdje je i tetura znojan prema tebi da ne znas hoce li te zagrliti i srusiti ili ce se izrigati po tebi i onda ti, smrdljiv kakav je, prica o ljubavi, miru ili *izdimaterinoj, a sutradan te ne pozdravi na ulici jer te se, naravno, ne sjeca. mislim, nije da imam potrebu za pozdravljanjem s osobom koja istu recenicu ponavlja trideset puta, ali mi je sve skupa debilno.). takodjer, nisam ni neka otporna pa da podnosim ne znam koliko alkohola.
pijem rijetko i u malim kolicinama, onako za gust.
ako mi se ne pije, u drustvu necu piti, bez obzira na to sto mozda vecina pije.
s druge strane, ako se otvori kakvo vrhunsko vino koje jos nisam probala ili opcenito nesto sto mi se cini zanimljivim i sto se ne vidja svaki dan, pruzit cu casu jer volim probati nove okuse (meni to spada pod opcu kulturu ), a lagala bih kad bih rekla da nema nicega u podizanju raspolozenja.
najcesce pijem uz dobro jelo (zapravo, uz alkohol uvijem moram imati nesto za jesti, u kaficima ne pijem), uz kakav desert ili kad sam sama i raspolozena za neki mali ritual u vidu kupke, pustanja glazbe i etericnih ulja pa se s malo alkohola dodatno uljuljkam u…nesto.

nerijetko me se u drustvu nagovaralo da popijem nesto ili da popijem jos, ali isto tako se, zanimljivo, nerijetko desilo da upravo ti koji nagovaraju (inace se uglavnom radi o okorjelima koji mogu popiti alkohola vise nego vode) nakon vise ispijenih casica ostaju (pogadjate?) ozbiljni, da ne kazem zalosni, dok se ja na tamo neku foru ili situaciju smijem tako da bi neupuceni pomislili da sam u najmanju ruku pripita. nisam dusa zabave i superopustena. daleko od toga. ali se definitivno mogu jako dobro zabaviti bez alkohola ako sam raspolozena i u dobrom drustvu. pa mi se tako namece pitanje: ako nam svima treba alkohol da bismo odrzali to neko druzenje, sto nam zapravo ostaje? zar je zaista potrebno ulagati toliku energiju radi odnosa koji to nisu i koji to mozda nece ni biti? radi odnosa s ljudima koji novopridoslima, jadni iako su popili cijelu butelju, u dobi od cetrdeset godina kao petnaestogodisnjaci govore: ''dajte si nesto popijte, ne mogu vas gledat' takve''. bas mi se nedavno desila takva situacija. mi raspolozeni, a ona se i nakon cijele butelje koprca sama sa sobom i ide prcat'.

Imam dojam da tvoji izlasci prolaze u napetosti i analizi drugih oko sebe, stvarno bi trebala popiti nešto da se relaksiraš.