Mislim da mi je najveći bizarluk te vrste bila scena kad sam na svoje oči gledala žensku kako riga dušu, da bi sutradan govorila kako joj je bilo nenadjebivo dobro.
Da, rekla je da se ne sjeća dijelova gdje su ju hvatali uokolo da ne pobljuje sebe.
Ne vjerujem u stvarnu amneziju - dok god osoba može bauljati, mislim da mozak sasvim ok upija informacije, te da je zaboravljanje izbor/potiskivanje, a ne da nije ni došlo do pamćenja.
Za sebe - kažem da ne pijem nego konzumiram.
Imam 2 načina uživanja u alkoholu, no oba se temelje na tome da mi užitak ne dolazi iz alkohola, već iz okusa koji je drugačiji ako postoji, odn. ako ne postoji alkohol. Alkoholne verzije su mi u pravilu ukusnije. I pijem likere, tj. nešto što ima alkohola i šećera u dovoljnim količinama da kažem da mi je slatko. Ne postoji slatko vino za mene, barem ne još (osim nekih domaćih kupinovih). Dakle, irish cream, voćne votke, kruškovac, višnjevac, pisang, malibu i takve stvarčice. Pivo jok, nekad bilo ok samo za ugasit žeđ, zadnjih 8 godina mi okus nikako ne paše, odustah od probavanja, nije da mi fali.
Pijem čisto - količina 3 ml, mojih nekoliko gutljaja. Obično me domaćini zafrkavaju da samo moraju bezveze prati čašu. Znam nekad dulje pijuckati veću količinu, ali onaj birc-standard od 0.03 ili 0,05 je meni ono, PUNO
Ili pijem miješano s obično gaziranim sokom, npr tangerina i pushkin time warp votka, ili dalmatino s cocktom/tangerinom - to je u zadnje vrijeme. Kremaste stvari ne miješam, samo ove 'prozirne'.
Dakle, kad me se pita jel pijem, obično kažem da ne, jer je kraće za objašnjavati nego ova litanija
Dva puta u životu sam bila pripita. Jednom jer se tip kojeg sam htjela meni pred očima pohvatao s curom koju prvu put vidi - eksanje pive i odlazak doma, ta zaključak da mi je to glup razlog za piti, i generalno, ako sam u komi, ne pijem. Tu sam srela neku babu na trgu koja mi je pričala o maskama

Drugi put jer me zanimalo hoće li itko vidjeti da mi je svijet lelujav nakon eksanja pive. Nije nitko vidio.
Dob? 16-17
Ne, nisam imala potrebu nikakve alternativne supstance isprobavati. Ne pušim - probala jer me zanimalo, zaključila da mi smrdi, da se gušim, ne vidjela užitak i zaključila da nek uživaju oni kojima paše

Ne pijem ni kavu, a ako ju pijem (ono jednom godišnje kad treba ostati budan) to je sa mlijekom i puno šećera i više manje eksam. Čaj je isto uz puno šećera. Ako mi nešto želi biti fino, mora imati intenzivan ili pun okus. Šećer, sol, začini obično tome doprinesu.
Ne treba mi alkohol da bih bila zabavljač društva. No, to vrijedi samo za društvo kojem ne treba alkohol da bi se zabavili. Ova druga društva - brzo se potrošimo ako smo uopće i imali nešto 'zajedničko', probavam samo kad sam 'in the mood', inače preskočim. Prazno mi je, ne inspirira me, radije piljim u zid, kreativnije je.
Što se tiče dizanja raspoloženja, na meni je sasvim dobro radila fanta lemon, edicija 2000/01

dok je bila žuta, a ne ove bijele verzije.
Fora mi je zapravo vidjeti 'segregaciju' kad skužiš da nije samo razlika jel piješ/pušiš, već se zapravo - razlikuju čitavi svjetovi, ono, malo zagrebeš i vidiš zapravo - bitno drugačiji svjetonazor, velike razlike gdje dolazi do kolizija bez beda i općeg nedostatka razumijevanja.
Da mi je bizarno da netko strusi litru stocka jer je došao doma i vidio bocu na stolu, je. No, sklonim se. Da, volim različito, ali ne ono koje koje mi je dijametralno suprotno.
Nisam baždarena i ne želim biti. Gušt mi je da mogu uživati u onom što je preda mnom, bez da to mora ići stalno jače/više da bih išta osjetila.
Da, ja itekako osjetim alkohol u 3ml likera, no pod stol ne padam jer neću toliko popiti, jer mi ne paše takva količina niti me zanima koja je to količina.
Kad sam u moodu mogu izvesti svašta, no, uvijek "pri punoj svijesti i zdravom razumu". Zapravo, ne volim druženja s pripitim/pijanim ljudima[1]. Nije opcija da mi netko kaže da sam mu draga nakon čaše pive. Prazna mi je ta izjava. Prazno mi je zapravo sve što dolazi iz ustiju ljudi 'under infulence'. I da, mijenjam mišljenje o nekom nakon što ga vidim uz alkohol i da valja/radi gluposti koji se onda 'srami' kasnije.
Ono, stoj uz ono što napraviš, a ako nešto ne želiš - nemoj napraviti, dok nisi u komi, imaš izbor

"sram me" i "nisam to mislio" su mi dodatno šuplje stvari, uz onu poznatu "nije mi ništa značila"
Ne kažem da je skupljanje hrabrosti trivijalno, nije nimalo, i ogroman je stres. No, učim ga hendlati i svaki put je mrvu lakše. Ne želim pomoćne tvari.
I najbrži mi je turn down da me netko nagovara, od 'probaj ovo' preko 'ajde napravi ovo, dokaži se, ili si papak koji ne može'. Kažem da sam papak, steram u rodno mjesto autora i odem
[1] jer, rijetki su oni koji su isti sa ili bez alkohola
Kad sam kod toga, znam za curu koja je zbilja dvostruka ličnost kad se napije, i to ono, klinički dvostruko - odaziva se na drugo ime dok je pijana, 'pijana' ne zna tko je 'trijezna', ima druge priče o životu i hobijima čak ako se dobro sjećam, 'trijeznoj' su rekli za postojanje 'pijane', ali 'trijezna' ima totalni blackout dok vlada 'pijana'.
I sve skupa mislim da ide nakon par čaša tekile. Par je ono 2-3.
Meni je to creepy, njenom društvu je to baš fora, ona se s njima zabavlja, no ne znam što zbilja misli o tome. Da li je zbilja blackout ili glumi, pojma nemam.