Ajmo malo rezimirati prva dva tjedna, počevši od Istoka.
NY Knicksi nisu razočarali, igraju kao zadnje dno svemira, i takvi će biti još dugo vremena. Melo i Amare su na visini zadatka, kada bi se košarka igrala na način da se samo pročita statistika, međutoa, dok god je talijanski klaun na klupi, oni će češati jaja dok je njihova momčad u fazi obrane. Tyson Chandler, ostavljen na vjetrometini, ne može teoretski pokrpati sve rupe koje mu njegovi dragi suigrači ostave, a i realno, zašto bi? Dolari kapaju na račun, prst u uho i uživaj.
Miami je startao brutalno, nisu si dopustili luksuz kao prošle sezone da startaju poput, štajaznam, Milwaukeeja. LBJ sjajan, Wade forsira, Bosh standardno ljigav. Iznenađenje je rookie Norris Cole, momak koji je pokazao zavidnu količinu sportske drskosti, uzimajući ogroman broj šuteva, ali i pogađajući ih. Joel Anthony je i dalje TOP1 vodonoša lige.
Celticsi su stari i nemoćni, ali i takvi imaju dovoljno snage da pobjeđuju ekipe koje su na papiru slabije od njih, a i poneku koja je jača, ali ima lošu kemiju. Brandon Bass je vrhunski steal, vjerojatno ni Dannyu Aingeu samom nije još uvijek najjasnije kako je uspio dobiti takvog igrača. Ah da, posao je sklapao s dibidusom Otisom Smithom, koji je objeručke prihvatio Glena Davisa.
Govoreći o Smithu, najvrijedniji eksponat u njegovoj momčadi, Dwight Howard, rutinski odrađuje zadnje dane u Orlandu, mada se vidi da to jednostavno više nije to. Prosjek od 19 koševa i 16 skokova u prvih sedam utakmica sezone je dobar, jako dobar, odličan, ali kad znamo kakve je stvari ovaj momak kadar raditi, vidi se da nema dobru podršku suigrača.
Chicago jako dobar, Rip Hamilton je upravo ono što im je trebalo, šuter veteran koji će zapravo biti opasan po koš protivnika. Derrick Rose sjajan, na razini na kojoj smo ga navikli gledati.
Od ostalih na Istoku, valja izdvojiti Atlantu, što ne znači da je toliko dobra, već su drugi očajni. Indiana igra toplo-hladno, Cleveland ima tako-tako rezultate, što je i očekivano, ali sjajnu perspektivu sa prvim pickom drafta Kyriem Irvingom, kao i drugim rookiejem (koji mi se jako svidio igrački) Tristanom Thompsonom. Isto se ne može reći za New Jersey Netse, koji su jeziviji od priča Stephena Kinga. S Brookom Lopezom su mekani i propusni pod košem, bez njega su tu negdje s centarskom linijom Zaboka. Torontu je najbolji igrač Talijan, a Detroitu... nitko.
Phila je zanimljiva, ako uhvate poziciju 5 ili 6, mogli bi proći prvi krug playoffa.
Zapad?
Na zapadu štošta novo. Clippersi još uvijek nisu do kraja posloženi, trebat će još mjesec-dva da to sve sjedne na mjesto, ali ta ekipa ima glavu i rep. Dobro, rep možda i ne, nedostaje pokoji kvalitetan backup na visokim pozicijama, ali prijelaznog roka će još biti, a možda sleti i pokoji free agent. Chris Paul je pokazao da nije zaboravio igrati košarku u Louisiani i da će lijepo dirigirati napadom koji predvode nebeski letači DeAndre Jordan i Blake Griffin.
Lakersi grcaju u problemima u post- Zen Master eri, jedina svjetla točka u toj momčadi je Andrew Bynum, koji konačno igra u skladu s očekivanjima koja su u njega položena. 22 koša i 16 skokova u 4 utakmice (prve četiri je propustio radi zabijanja lakta u nejaka rebra Jose Juana Baree) su brojke koje, ako budu konstantne (chances are da će sezonu, ako se ne ozlijedi, završiti s nešto manje skokova i nešto više koševa u prosjeku, s obzirom da će Kobe Bryant i Pau Gasol vjerojatno tu i tamo uzeti pokoju utakmicu pauze radi zamora materijala), će pokazati da je u LA došla era novog dominantnog centra nakon Shaqa, Kareema, i nekad davno Mikana.
Oklahoma, momčad koja je prije sezone kotirala jako visoko na Zapadu, opravdava taj status, međutim. Eh, međutim. Russell Westbrook, čovjek nevjerojatno niskog IQa bi mogao ovu ekipu koštati svega lijepog što bi mogli postići. Čovjek koji kao prvo uzima previše lopti, ali to ne bi bio toliki problem, kada bi on te lopte uzimao u koliko- toliko izglednim situacijama, jok rođo, njemu nema milijeg od igre 1 na 5, šutiranja trica preko ruke u 6. sekundi napada itd. I to sve u trenucima dok u petorci ima jednog od najboljih košarkaša planete, ali nažalost momka vrlo plaha karaktera, Kevina Duranta. Osim njih, mora se izdvojiti najizgledniji kandidat za najboljeg šestog igrača ove sezone, James "Fear The Beard" Harden. Momak sjajna ulaza, fantastičnog šuta, razumijevanja košarkaške igre, pokazuje svakim danom sve više da će biti jedno od glavnih oružja ove momčadi u završnici sezone.
Najveće iznenađenje prvih tjedana, ne toliko igrom, koliko omjerom pobjeda i poraza, je Portland. Simpatični momci iz Oregona nakon 6 utakmica imaju samo jedan poraz na kontu. Ekipa koja nema istaknutu zvijezdu, koja mukotrpno radi i u obrani i u napadu, ne može imati nego simpatije svih istinkih ljubitelja košarke.
Isto se može reći i za Denver, osim dijela o mukotrpnom radu u obrani. Ali opet, za to je više "zaslužna" košarkaška filozofija legendarnog Georgea Karla.
San Antonio Spursi, zlim jezicima unatoč, nikako da padnu na niske grane. Grgo Popović to fino hendla već desetljeće i po, uvijek odnekud iskapajući neke nove radnike i role playere. Tako su ove sezone svoje redove pojačali jednim od najboljih igrača u povijesti KK Zagreb, TJ Fordom, čovjekom koji s klupe daje onu iskru koja je potrebna ekipi kada počne padati. Okosnica ekipe, Duncan, Ginobili, Parker i Jefferson se još uvijek ne daju zubu vremena, te su još uvijek kadri zapapriti mnogima.
Aktualni prvaci, Telad iz Dallasa, se muče, i muče se jako. Očito je osvajanje naslova potpuno isisalo svaku motivaciju iz njih, i oni sad idu od grada do grada čisto da se ispozdravljaju s ljudima i da im se dive.
I, šećer na kraju, moja simpatija iz davnih dana, Minnesota Timberwolvesi. Ekipa nakon 6 utakmica ima slabašan omjer 2-4, ali postoji nekoliko stvari koje su naznaka stvaranja velike ekipe, osim činjenice da nijedan od ta četiri poraza nije bio veći od 4 razlike. Prvo, na klupi ne sjedi klaun. Drugo, Kevin Love nastavlja rasti iz sezone u sezonu, taj trend nastavlja i na trenutke se čini kao da je kadar imati 40-40 utakmicu. Rookie Derrick Williams solidno odrađuje svoj posao, veteran Luke Ridnour također, ćudljivi Michael Beasley i mamojebač Darko Miličić i ne baš. Anthony Tolliver je isuspok. No, there is a new guy in town.
Moram priznati da nikada, otkad se pojavio na košarkaškoj karti Europe, nisam pretjerano gotivio Rickya Rubia. Playmaker bez šuta, pa taj neće preživjeti mnute u najjačim europskim natjecanjima. I stvarno je bilo tako, vidjelo se da se muči u EL i španjolskom prvenstvu, te da protiv jačih ekipa njegova brzina, pregled igre i organizatorske sposobnosti padaju u vodu, uz organizirane obrane. Onog trena kad je došao u NBA, vidjelo se da je nešto posebno. Dečko koji je po većini segmenata igre najsličniji Rajonu Rondu, tako se savršeno snašao na širem i otvorenijem terenu.
Da li je Ricky spreman za prvu petorku? Brojke kažu da, no zadnja je Adelmanova, a on kaže da će mladić ulaziti s klupe. Za nas zlopamtila, Rick Adelman je čovjek koji je onomad u Portlandu davao minutažu na kapaljku jednom i jedinom Draženu. Da, imao je Clydea Drexlera i Terrya Portera u ekipi, bila su neka druga vremena, blatrućsruć. 20 godina kasnije, radi li on istu stvar Rubiu? Iskreno, želim vjerovati da nije tako i da čovjek samo želi adaptirati dečka na ligu, te da će nakon 20-30 utakmica doći red na njega. Jer, niti je Luke Ridnour Clyde Drexler, a bogami nije ni JJ Barea Terry Porter.
Ajmoooooooooo!
). Chauncey će dotle uživati u LA-u, skupa sa Caronom Butlerom, čineći tako Clipperse po prvi put u povijesti jačima od Lakersa, bar na papiru.
Bit će zanimljivo vidjeti imaju li ostarjeli Celticsi snage još jednom zapapriti svima, hoće li NY Knicksima trebati više od 20 utakmica prije totalnog raspada sistema, koliko mogu Oklahoma City Thunder sa sjajnim Kevinom Durantom i ne pretjerano inteligentnim Russelom Westbrookom, može li čudnovati Švabo još jednom šokirati svijet kao prošle sezone, može li Kevin Love imati 20/20 prosjek, koliko mogu Clippersi, hoće li Jimmer biti bolji od JJ Reddicka, i još mnogo drugih pitanja.
Da, amebasto dno pušenja marketinga ter potezića sam, ali ne mogu si pomoći. 
